25 0 K 052830 22 K Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I
HERCEGOVINE
POSAVSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U ORAŠJU
Broj: 25 0 K 052830 22 K
Orašje, 07.02.2025. godine
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Općinski sud u Orašju,
sudac Marko Lukač, uz sudjelovanje zapisničara Ane-Marije Prgić, u kaznenom
predmetu protiv optuženog M.G.
zbog kaznenih djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga
iz članka 238 stavak 3 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i Posjedovanje i omogućavanje uživanja
opojnih droga iz članka 239 stavak 2 Kaznenog zakona
Federacije Bosne i Hercegovine a sve u svezi sa člankom 54 istoga Zakona, a po
optužnici Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje broj T02 0 KT 007727 21 od 13.04.2021. godine,
potvrđenoj dana 13.05.2021. godine, nakon što je glavna i javna rasprava
u nazočnosti tužitelja Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje Ostoje
Ostoića, optuženog M.G. i njegovog branitelja Dine
Dabića, odvjetnika iz Orašja, zaključena dana 05.02.2025. godine, donio je i dana 07.02.2025. godine javno objavio
sljedeću
P R
E S U D U
OPTUŽENI: M.G. zv.“…“, sin I. i majke S.G. r. K.,
rođen u S.R.Nj., s prebivalištem u O., Ulica …, rođen … godine, po narodnosti
Hrvat, državljanin Bosne i Hercegovine, JMB: …, po zanimanju radnik, neoženjen,
nema djece, pismen, sa završenom osnovnom školom, vojsku nije služio, ne vodi
se u vojnoj evidenciji kao vojni obveznik, nema imovine, neuposlen, nema mjesečnih
primanja, ranije osuđivan i to presudom broj 25 0 K 052609 20 Kps od 07.01.2021.
godine Općinskog suda u Orašju zbog kaznenog djela Teška krađa iz članka 287
stavak 1 točka „a“ Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, protiv istog
se ne vodi kazneni postupak za drugo kazneno djelo,
se na temelju članka 299.
točka „c“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
OSLOBAĐA OPTUŽBE
da je:
1.
nakon što
ih je prethodno bez ovlaštenja nabavio do dana 20.12.2020. godine u N.S.,
općina O., u kući u kojoj živi držao 48 sjemenki biljne vrste Cannabis, od
kojih je moguće proizvesti opojnu drogu, postupajući time protivno članu 4.
stav 2. Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotreba opojnih droga („Sl.
glasnik BiH 8/06, 103/08, 51/11“) svjestan da je bez ovlaštenja nabavio i držao
materijal namijenjen proizvodnji opojnih droga, što je i htio,
čime bi počinio kazneno djelo Neovlaštena proizvodnja i
stavljanje u promet opojnih droga iz članka
238. stavak 3. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,
a na temelju članka 299.
točka „a“ Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine se
OSLOBAĐA OPTUŽBE
da je:
2.
tokom
2020. i 2021. godine u svojoj obiteljskoj kući u mjestu N.S., općina O. u više
navrata stavljao na raspolaganje prostor radi uživanja opojne droge vrste
„marihuana“, tako što bi u taj prostor pozivao M.P., T.S. i F.J., ovim osobama
stavljao na raspolaganje određene količine „marihuane“, pa su u tim prilikama
zajedno uživali tu opojnu drogu, svjestan da se radi o opojnoj drogi čiji je
neovlašteni posjed i promet zabranjen, što je i htio,
čime bi počinio kazneno
djelo Posjedovanje i
omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Federacije
Bosne i Hercegovine,
Na temelju članka 203. stavak 1. Zakona o kaznenom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine, troškovi kaznenog postupka padaju na
teret proračunskih sredstava.
O b r a z l o ž e nj e
Točkom 1 optužnice broj T02 0 KT 007727 21 od 13.04.2021. godine, a koja je
potvrđena dana 13.05.2021. godine,
optuženom M. G. je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela Neovlaštena
proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 stavak 3 Kaznenog
zakona Federacije Bosne i Hercegovine i točkom 2 počinjenje kaznenog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih
droga iz članka 239 stavak 2 Kaznenog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine („Službene novine
Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 36/03, 37/03, 21/04,69/04, 18/05, 42/10,
42/11, 54/14, 76/14, 46/16 i 75/17).
Kako je optuženi dana 25.07.2022. godine porekao
krivnju za predmetna kaznena djela, sud je dana 09.05.2023. godine, 30.08.2023.
godine, 25.07.2024. godine, 09.12.2024. godine, 09.01.2025. godine i
05.02.2025. godine održao glavnu raspravu.
U toku glavne rasprave tužitelj je izveo dokaz
ispitivanje svjedoka J.F., P.M. i S.T., vještaka Mevludina Hajdara, te je u
spis uložio pismene dokaze i to: pismeni nalaz i mišljenje broj
09-18/2-03-5-360 od 06.04.2021. godine sačinjen u Centru za forenzička
ispitivanja, vještačenja i istraživanja Sarajevo, fotodokumentaciju sačinjenu u
Policijskoj upravi Odžak broj KOČ-118/20 od 28.12.2020. godine, naredbu za
pretresanje Općinskog suda Orašje broj 25 0 K 052830 20 Kpp od 22.12.2020.
godine, izvješće o postupanju po naredbi suda sačinjeno u Policijskoj upravi Orašje,
Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage broj 02-2/3-1-03-2-562/20 od
22.12.2020. godine, nalog Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 052830 21 Kpp 3
od 01.02.2021. godine, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta sačinjena u
Policijskoj upravi Orašje, Sektor kriminalističke policije, Odjel za istrage
broj 02-2/5-1-03-2-562/20 od 22.12.2020.godine i zapisnik o pretresanju
sačinjen u Policijskoj upravi Orašje, Sektoru kriminalističke policije, Odjel
za istrage broj 02-2/3-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine.
Prilikom ispitivanja svjedoka J.F., P.M. i S.T.
tužitelj je koristio i iskaze koje su ovi svjedoci dali u istrazi.
Na glavnoj raspravi održanoj dana 25.07.2024.
godine tužitelj je predložio a sud usvojio prijedlog da se u svojstvu svjedoka
sasluša I.G. – otac optuženika M.G. – iz N.S., općina O.
Za glavnu raspravu zakazanu za dan 13.08.2024.
godine sud svjedoku I.G. nije mogao dostaviti poziv, jer je prema napomeni
dostavljača pošte – svjedok I.G. odselio s adrese N.S. Postupajući po dopisu
ovoga suda od 13.08.2024. godine Policijska stanica Odžak je svojim dopisom –
službenom zabilješkom od 23.08.2024. godine obavijestila sud da je obavljen
razgovor s članovima obitelji i susjedima I.G., da isti nemaju kontakt s I.G. otkako
je bio u zatvoru i da se isti ne nalazi na području općine O.
Navedenom svjedoku se ni dana 23.10.2024. godine
nije mogao uručiti poziv za glavnu raspravu zakazanu za dan 28.10.2024. godine
jer je prema napomeni sudskog dostavljača svjedok I.G. odselio s navedene
adrese.
Nadalje, uz svoj dopis od 14.11.2024. godine
tužitelj je sudu dostavio službenu zabilješku od 16.10.2024. godine policijskog
službenika D.K. iz Policijske uprave Odžak, a u kojem je policijski službenik
naveo da je u više navrata na terenu u N.S. i u kontaktu s građanima utvrdio da
je I.G., rođen ... godine, bio na izvršenju kazne zatvora od 10 mjeseci počev
od 12.01.2023. godine, da je kaznu izdržao i napustio Bosnu i Hercegovinu i da
se isti po saznanju tog policijskog službenika nalazi u Republici Hrvatskoj na
nepoznatoj adresi.
Kako se svjedok I.G. nije mogao pronaći, to je
tužitelj na glavnoj raspravi od 09.12.2024. godine predložio da u smislu članka
288 stavak 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine pročita
i kao dokaz koristi iskaz koji je ovaj svjedok dao u istrazi.
Navedeni prijedlog tužitelja sud je odbio.
Naime, I.G. je otac optuženog M.G. i isti kao tzv.
privilegirani svjedok u smislu članka 97. stavak 1. točka „b“ Zakona o kaznenom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine može odbiti svjedočenje.
Nadalje, člankom 288 stavak 2 Zakona o kaznenom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da se iznimno od stavka 1
tog članka zapisnici o iskazima danim u istrazi mogu po odluci suda odnosno
vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnoj raspravi samo u slučaju ako
su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov
dolazak pred sud nemoguć ili je znatno otežan uslijed važnih uzroka ili ako bez
zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.
Međutim, po mišljenju ovoga suda, odredba članka
288 stavka 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine nije
primjenjiva na privilegirane svjedoke, odnosno svjedoke koji mogu odbiti
svjedočenje u svakoj fazi kaznenog postupka. Upravo mogućnost uskraćivanja
svjedočenja u svakoj fazi kaznenog postupka ovim svjedocima daje posebni
procesni položaj. Stoga je sud zaključio da bi čitanje i korištenje iskaza iz
istrage svjedoka I.G. bilo nezakonito zbog čega je odbio prijedlog tužitelja za
izvođenje navedenog dokaza.
Ovakvom odlukom ovaj sud slijedi stajalište
Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz rješenja broj 01 0 K 007936 15
Kz 7 od 22.04.2015. godine.
Nakon odluke suda kojom je odbijen prijedlog
tužitelja za čitanje iskaza iz istrage privilegiranog svjedoka I.G., tužitelj
je ponovno predložio da se ovaj svjedok neposredno ispita na glavnoj raspravi.
Sud je odbio prijedlog tužitelja kojim je
inzistirao i predložio neposredno ispitivanje svjedoka I.G. na glavnoj
raspravi.
Naime, iz podataka ovoga spisa proizlazi da se
poziv svjedoku I.G. na adresu njegova prebivališta u N.S. nije mogao uručiti,
jer je prema napomeni sudskog dostavljača ovaj svjedok odselio s navedene
adrese, i da se, s druge strane, ni putem nadležnog policijskog tijela nije
uspjelo doći do podatka čak ni o državi u kojoj se nalazi svjedok I.G.
Stoga je sud, nalazeći da bi provjera adrese
boravišta svjedoka dovela do znatnog oduženja trajanja ovog kaznenog postupka,
odbio prijedlog tužitelja za neposrednim ispitivanjem svjedoka I.G. na glavnoj
raspravi.
Nakon što je tužitelj na glavnoj raspravi održanoj
dana 09.12.2024. godine u spis uložio pismene dokaze, branitelj optuženika je
istakao više prigovora koji se odnose na zakonitost u provođenju istražne
radnje pretresa obiteljske kuće I.G.
Odluku o pojedinim prigovornim navodima sud je
strankama i branitelju priopćio na glavnoj raspravi održanoj dana 09.01.2025.
godine.
Tako je branitelj optuženika na glavnoj raspravi
održanoj dana 09.12.2024. godine istakao prigovor da naredba za pretres nema
potpis suca.
Sud nalazi da je ova tvrdnja branitelja
neutemeljena.
Naime, naredba za pretres u to vrijeme suca za
prethodni postupak ovoga suda Joke Radića broj 25 0 K 052830 20 Kpp od
22.12.2020. godine u svojem dnu sadrži ime i prezime suca za prethodni postupak
Joke Radića i na istoj se nalazi potvrda kojom je ovlašteni radnik suda
potvrdio tj. ovjerio točnost prijepisa tj. da ta naredba predstavlja prijepis
izvorne naredbe suca za prethodni postupak. Stoga ovaj sud smatra da je
predmetnu naredbu za pretres izdao i potpisao upravo tadašnji sudac za
prethodni postupak ovoga suda Joko Radić, čime se navedeni prigovorni navod
pokazuje neutemeljenim. U pogledu ovog prigovornog navoda sud dodatno upućuje i
na odredbu članka 181 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine, a kojim je propisano da, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano,
odluke se priopćavaju osobama usmenim objavljivanjem ako su nazočne a dostavom
ovjerovljenog prijepisa odluke ako nisu nazočne. Imajući u vidu sadržaj
spomenute naredbe suca za prethodni postupak, koja je uložena na prethodnoj
glavnoj raspravi od 09.12.2024. godine, jasno je da je ista snabdjevena ovom
potvrdom, da ona predstavlja zapravo ovjerovljeni prijepis odluke odnosno
izvorne naredbe suca za prethodni postupak ovoga suda.
Nadalje, branitelj je na glavnoj raspravi
prigovorio zakonitosti provođenja predmetne radnje pretresa ističući da nije ni
pokušano da se naredba uruči osumnjičenom, čime je, po mišljenju branitelja,
povrijeđeno njegovo pravo na prisustvo i pravo na branitelja.
Ni ovaj
prigovorni navod nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost provođenja
predmetne istražne radnje.
Naime, iz zapisnika o pretresanju Sektora
kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske broj
02-2/3-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine proizlazi da je pretres izvršen u
obiteljskoj kući u N.S. vlasnik koje je I.G. a koju, prema tom zapisniku,
koristi M.G., da je pretresu prisutan vlasnik kuće I.G. i da je vlasniku kuće I.G.
predan primjerak naredbe za pretres, a iz čega sud zaključuje da osumnjičeni M.G.
u vrijeme poduzimanja navedene radnje nije bio prisutan u kući vlasnika I.G. i
da mu se zbog toga i nije mogla uručiti naredba za pretres. Nadalje, u
spomenutoj naredbi za pretres je navedeno da će se naredba za pretres predati
osobi kod koje će se izvršiti pretres te da ovlaštene službene osobe mogu
izvršiti naredbu i bez prethodne predaje naredbe ako postoji osnovana sumnja da
se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu. Imajući u
vidu činjenicu da tada osumnjičeni M.G. fizički nije bio prisutan u mjestu i
vrijeme kada je vršena istražna radnja pretresanja kuće koja je bila vlasništvo
njegovog oca I.G., činjenicu da su ovlaštene službene osobe naredbu za pretres
predale vlasniku kuće u kojoj je trebalo izvršiti radnju pretresanja, činjenicu
da se traženi predmeti važni za kazneni postupak – droga, a s obzirom na svoju
prirodu, mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne pronađu i ne oduzmu, ovaj
sud zaključuje da su ovlaštene službene osobe pravilno i zakonito postupile kad
su pretres izvršile i bez prethodne predaje naredbe za pretres tada
osumnjičenom M.G.
Dalje je branitelj prigovorio da potvrda o
oduzimanju predmeta nema „pravni osnov“, pri čemu branitelj nije dao svoje
tumačenje ili obrazloženje navedenog izraza „pravni osnov“, zbog čega ovaj sud
navedeni prigovorni navod optuženikovog branitelja nije mogao ispitati u smislu
provjere zakonitosti provođenja predmetne istražne radnje.
Branitelj je zatim u prigovoru naveo da svjedoci
nisu potpisali svaku stranu zapisnika, čime, zapravo, branitelj smatra da su
svjedoci morali potpisati svaku stranu zapisnika o pretresu i da izostanak
potpisa svake strane zapisnika o pretresu čini radnju pretresa nezakonitom.
Ovakvo stajalište branitelja optuženika nije
utemeljeno.
Sud najprije nalazi da branitelj nije ukazao na
odredbu Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine koja
propisuje da svjedoci radnje pretresa potpisuju svaku stranu zapisnika
sačinjenog povodom navedene istražne radnje. Nadalje, člankom 74 stavak 4
Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da
pretrazi stana i ostalih prostorija ili osobe nazoče dva punoljetna građanina
kao svjedoci, da će se svjedoci prije početka pretrage upozoriti da paze kako
se obavlja pretraga te da imaju pravo prije potpisivanja zapisnika o pretrazi
staviti svoje prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije točan. Iz ove
odredbe ne proizlazi zaključak da svjedoci radnje pretresa moraju potpisati
svaku stranu zapisnika o pretresanju kako to smatra branitelj optuženika. S
druge strane, člankom 168 stavak 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne
i Hercegovine, a koji je članak zapravo regulirao i općenito što treba
sadržavati zapisnik, propisano je da zapisnik potpisuje ispitana osoba i da
ispitana osoba, ako se zapisnik sastoji od više listova, potpisuje svaki list,
dok je stavkom 3 istog članka propisano da će se na koncu zapisnika potpisati
tumač ako ga je bilo, svjedoci čija je nazočnost obvezna pri poduzimanju
istražnih radnji, a pri pretrazi i osoba koja je pretražena ili čiji je stan
pretražen. Iz ovih odredbi jasno proizlazi da svaki list zapisnika, ako se
zapisnik sastoji od više listova, potpisuje samo osoba koja se ispituje, a što
može biti osumnjičeni, optuženi ili svjedok. Kako se u konkretnom slučaju nije
radilo o svjedoku koji se ispituje nego o svjedocima čija je nazočnost pri
poduzimanju radnje pretresa stana i prostorija obvezna u smislu članka 74
stavak 4 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, to ne
postoji obveza da svjedoci navedene istražne radnje potpisuju svaki list
zapisnika o pretresanju.
Zakonitost
radnje pretresanja branitelj je osporio navodom da u naredbi za pretresanje
nije navedena svrha pronalaska materije za proizvodnju opojne droge nego samo
opojna droga, a da sjemenke nisu opojna droga nego materija iz koje se
proizvodi.
Ni ovaj prigovorni navod nije doveo u pitanje
zakonitost i pravilnost istražne radnje pretresanja obiteljske kuće izvršene
dana 22.12.2020. godine.
Naime, u
naredbi za pretres suca za prethodni postupak ovoga suda broj 25 0 K 052830 20 Kpp
od 22.12.2020. godine je naznačeno da je svrha pretrage pronalazak opojne droge
tipa heroin, marihuana i drugih opojnih droga, medikamenata koji u sebi sadrže
psihotropne tvari, mobilnih telefona i SIM kartica koje se koriste za
komunikaciju te drugih predmeta važnih za kazneni postupak a zbog osnova sumnje
da je osumnjičeni M.G. počinio kazneno djelo Neovlaštena proizvodnja i
stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238 Kaznenog zakona Federacije
Bosne i Hercegovine. Kako sjemenke predstavljaju materijal iz koje se može
dobiti opojna droga odnosno materijal namijenjen za proizvodnju opojnih droga,
kako izrada, nabavka, posredovanje ili davanje na upotrebu opreme, materijala
ili supstance za koje se zna da su namijenjene proizvodnji opojnih droga
predstavlja jedan od oblika kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje
u promet opojnih droga iz članka 238 Kaznenog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine, a što je propisano stavkom 3 istog članka, to nije bila zapreka da
ovlaštene službene osobe postupe na način kako je to propisano člankom 76
stavak 2 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a kojim je
propisano da će se, ako se pri pretrazi stana, prostorije odnosno osobe, nađu
predmeti koji nemaju veze s kaznenim djelom zbog kojeg je izdan nalog o pretrazi
ali upućuju na drugo kazneno djelo, oni opisati u zapisniku i privremeno
oduzeti a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda.
Zakonitost u provođenju predmetne istražne radnje
pretresa obiteljske kuće I.G. branitelj optuženika dovodi u pitanje i tvrdnjom
da nema konkretnih razloga i dokaza ni u naredbi niti na licu mjesta iz kojih
proizlazi da će se predmeti uništiti pa da se naredba može izvršiti u bilo koje
vrijeme.
Ni ovaj prigovorni navod nije doveo u pitanje
zakonitost u izvršenju navedene istražne radnje.
Naime, točan je navod branitelja optuženika da je
predmetnom naredbom za pretres dana mogućnost da se pretres može izvršiti bilo
kojeg dana u tjednu i u bilo koje doba dana ili noći. Ovakvo postupanje suca za
prethodni postupak, tj. davanje u naredbi za pretres ovlaštenim službenim
osobama da pretres mogu izvršiti bilo kojeg dana u tjednu i u bilo koje doba
dana ili noći, u skladu je s člankom 72 točka „g“ Zakona o kaznenom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine. To iz razloga što je svrha pretrage bila
pronalazak opojne droge i drugih predmeta koji se mogu dovesti u vezu s
počinjenjem kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet
opojnih droga iz članka 238 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a
koji se predmeti mogu lako i brzo skloniti ili uništiti, posebno kada se ima u
vidu priroda takvih predmeta i svrha zbog koje ih neka osoba drži kod sebe.
Osim toga, predmetni zapisnik o pretresanju od 22.12.2020. godine Sektora
kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske
jasno ukazuje da su ovlaštene službene osobe ovu radnju pretresa započele dana
22.12.2020. godine, a koji dan u tjednu je srijeda, u 15,50 sati i završile
istoga dana u 16,43 sati, a što je u skladu s člankom 72 točka „g“ Zakona o
kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojem se u nalog za
pretres unosi uputa da se nalog ima izvršiti između 06,00 sati i 21,00 sati.
U svojem prigovoru branitelj ističe da nije vršeno
otvaranje predmeta, da ni osumnjičeni ni nitko drugi nije bio prisutan
otvaranju i da vještačena i oduzeta materija nije ista pošto se iz potvrde i
nalaza vještaka ne može utvrditi da je riječ o istim stvarima.
Sud i ovaj prigovorni navod branitelja optuženika
odbija kao neutemeljen.
Naime, člankom 82 stavak 1 Zakona o kaznenom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine je predviđeno da će se nakon
privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije u zapisniku popisati privremeno
oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda, dok je stavkom 2
istog članka propisano da će se predmeti i dokumentacija, čiji popis nije
moguć, staviti u omot i zapečatiti. Iz ovih odredbi Zakona o kaznenom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine jasno proizlazi da se privremeno oduzeti
predmeti stavljaju u omot i omot pečati samo onda ako popis tih predmeta nije
moguć, odnosno ako se privremeno oduzeti predmeti ne mogu individualizirati,
tj. opisati po svojim karakteristikama. U konkretnom slučaju su ovlaštene
službene osobe, a s obzirom na prirodu pronađenih predmeta, imale mogućnosti
jasno naznačiti o kakvim predmetima se radi, pa je tako u zapisniku o
pretresanju navedeno da je pri pretresu pronađena i privremeno oduzeta jedna
pvc kutija bijele boje okruglog oblika s natpisom crvenim slovima „Odens“ Made
in Sweden u kojoj se nalazilo 48 sjemenki. Stoga sud zaključuje da u konkretnom
slučaju ovlaštena službena osoba nije imala potrebu postupati na način kako je
to propisano stavkom 2 članka 82 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine, a zbog čega i nije bilo potrebe za otvaranjem i pregledom
privremeno oduzetih predmeta u smislu članka 85 stavak 1 istog Zakona.
S tim u
svezi se paušalnom i ničim dokazanom pokazuje i tvrdnja optuženikovog
branitelja da vještačena i oduzeta materija nije ista jer da se iz potvrde i
nalaza vještaka ne može utvrditi da je riječ o istim stvarima.
Naime, iz potvrde o privremenom oduzimanju
predmeta proizlazi da je prilikom vršenja pretresa oduzeta „jedna pvc kutija
bijele boje okruglog oblika s natpisom crvenim slovima „odens Made in Sweden“ u
kojoj se nalazilo 48 sjemenki“, dok iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za
forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja Federalne uprave policije
Sarajevo od 06.04.2021. godine proizlazi da je na ispitivanje dostavljena kuverta
u kojoj je prisutna najlonska kesa na kojoj je ispisano ime Grgić Mato, da se u
najlonskoj kesi nalazi plastična kutija bijele boje na kojoj se nalazi fabrički
natpis „Odens MADE IN SWEDEN“ koja sadrži 48 sjemenki čija neto masa iznosi
0,594 grama. Iz ovoga sud jasno zaključuje da je na vještačenje dostavljena
upravo ona materija – 48 sjemenki koje su se nalazile u plastičnoj kutiji –
koja je pronađena i privremeno oduzeta prilikom vršenja navedene radnje
pretresa u kući Ive Grgića, čime se neutemeljenim pokazuje tvrdnja branitelja
da oduzeta i vještačena materija nije ista.
Radnju
pretresanja branitelj optuženika osporava i navodom da predmeti nisu pohranjeni
u sud, tj. da nije postupljeno na način kako je to propisano člankom 77 stavak
4 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, tim člankom
je propisano da će sudac nakon primitka stvari oduzetih na temelju naloga o
pretrazi zadržati predmete pod nadzorom suda do dalje odluke ili odrediti da
predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naloga ili pod
nadzorom ovlaštenog izvršitelja naloga.
S obzirom na ovakav prigovorni navod istaknut na
glavnoj raspravi održanoj dana 09.12.2024. godine, tužitelj je na glavnoj
raspravi održanoj dana 09.01.2025. godine u spis uložio nalog broj 25 0 K 052830
20 Kpp 2 od 23.12.2020. godine suca za prethodni postupak ovoga suda Joke
Radića, a u kojem je navedeno: „određuje se čuvanje i deponiranje privremeno
oduzetih predmeta u Općinskom sudu u Orašju – Odsjeku za opće i računovodstveno
– materijalne poslove (blagajni suda) po potvrdi o privremenom oduzimanju
predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Sektora kriminalističke
policije, Odjela za istrage broj 02-2/5-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine i
to: plastična prozirna vrećica u kojoj se nalazi bijela okrugla pvc kutija sa
natpisom „Odens“ made in Sweden zajedno sa aktom MUP-a ŽP broj KOČ-118/20“.
Iz priloženog naloga proizlazi da se radi o nalogu
koji je donio sudac za prethodni postupak ovoga suda Joko Radić i to dana
23.12.2020. godine u spisu broj 25 0 K 052830 20 Kpp 2 a u kojem nalogu je
točno označeno i navedeno da se određuje čuvanje i deponiranje privremeno
oduzetih predmeta. Iz ovoga jasno proizlazi da su privremeno oduzeti predmeti
dostavljeni sucu za prethodni postupak i da je sudac donio odluku o čuvanju
privremeno oduzetih predmeta pronađenih prilikom pretresa kuće Ive Grgića od
22.12.2020. godine.
Obrana nije imala prijedloga za izvođenje dokaza.
Nakon izvođenja dokaza tužitelj je izvršio izmjenu
optužnice tako što je u točki 1 činjeničnog opisa kaznenog djela u trećem redu
iza riječi „Cannabis“ unio riječi „od kojih je moguće proizvesti opojnu drogu,
postupajući time protivno članu 4 stav 2 Zakona o sprječavanju i suzbijanju
zloupotrebe opojnih droga (Sl. glasnik BiH 8/06, 103/08, 51/11)“, u trećem redu
iza riječi „svjestan da je“ unio riječi „bez ovlaštenja“ i tako što je u točki
2 optužnice iza riječi „zabranjen“ unio riječi „što je i htio“.
Ovakvoj izmjeni optužnice branitelj optuženika se
usprotivio ističući da ista nema veze s rezultatima dokaznog postupka.
Sud je prihvatio ovako izmijenjenu optužnicu.
Naime, člankom 290 Zakona o kaznenom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da tužitelj može, ako ocijeni da
izvedeni dokazi ukazuju da se činjenično stanje izneseno u optužnici
izmijenilo, do okončanja dokaznog postupka izmijeniti optužnicu. Dakle, članak
290 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine omogućava
tužitelju da do okončanja dokaznog postupka izmijeni optužnicu, a prema stavu
Vrhovnog suda Federacije BiH izraženom u odluci broj Kž 550/05 od 22.06.2006.
godine koja je objavljena u Biltenu broj 1/2006, tužitelj može izmijeniti
optužnicu bez obzira što za takvu procesnu radnju nije imao izvor uporišta u
izvedenim dokazima na glavnoj raspravi. Za takvu izmjenu je tužitelju dovoljna
njegova subjektivna ocjena izvedenih dokaza. U konkretnom slučaju je tužitelj
uvođenjem blanketnog propisa izmijenio činjenični opis djela optužnice koji
nije imao za posljedicu izmjenu pravne kvalifikacije kaznenog djela koje se
optuženom stavlja na teret, nisu izmijenjene radnje učinjenja kaznenog djela za
koje se optuženi tereti, a niti je takvim postupanjem od strane tužitelja
otežan procesni položaj optuženika M.G. Pri tome, između ranije optužnice i
opisa djela u izmijenjenoj optužnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima
jer se izmjena optužnice kretala u granicama subjektivnog i objektivnog
identiteta.
Ovakvom odlukom ovaj sud slijedi stajalište
Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine izraženo u presudi broj 03 0 K 009714
15 Kž od 11.10.2017. godine.
Točkom 1 prvobitne i na glavnoj raspravi
izmijenjene optužnice je optuženiku M.G. stavljeno na teret da je nabavio i do
dana 20.12.2020. godine u N.S., općina O., u kući u kojoj živi, držao 48
sjemenki biljne vrste Cannabis, od kojih je moguće proizvesti opojnu drogu, da
je time postupio protivno članku 4 stavak 2 Zakona o sprječavanju i suzbijanju
zloupotrebe opojnih droga, da je bio svjestan da je bez ovlaštenja nabavio i
držao materijal namijenjen proizvodnji opojnih droga i da je to i htio.
Dokaze izvedene na glavnoj raspravi sud je cijenio
pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi i na temelju takve ocjene dokaza donio
presudu kojom je optuženika M.G. oslobodio da je počinio kazneno djelo opisano
u točki 1 prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice.
Iz zapisnika o pretresanju broj
02-2/3-1-03-2-562/20 od 22.12.2020. godine Sektora kriminalističke policije
Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske proizlazi da su ovlaštene
službene osobe istoga dana izvršile pretres obiteljske kuće u N.S. vlasnika I.G.,
da su pretres izvršile na temelju naredbe broj 25 0 K 052830 20 Kpp Općinskog
suda u Orašju i da je prilikom pretresa pronađena jedna pvc kutija bijele boje
okruglog oblika s natpisom crvenim slovima „Odens“ Made in Sweden u kojoj se
nalazilo 48 komada sjemenki te da je pretres izvršen u prisustvu vlasnika kuće
I.G.
Iz dokaza izvedenog na glavnoj raspravi sud je
dalje utvrdio da su ovlaštene službene osobe prilikom provođenja ove istražne
radnje postupile na način kako je to propisano člankom 77 stavak 1 Zakona o
kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, tako što je nakon privremenog
oduzimanja sjemenki ovlaštena službena osoba napisala i potvrdu u kojoj je
navela oduzete predmete i kao sud koji je izdao naredbu označila Općinski sud u
Orašju. Ovakav zaključak proizlazi iz potvrde broj 02-2/5-1-03-2-562/20 od
22.12.2020. godine Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih
poslova Županije Posavske.
Nadalje, predmetne sjemenke su bile predmet
vještačenja izvršenog u Centru za forenzička ispitivanja, vještačenja i
istraživanja Federalne uprave policije Sarajevo. U pismenom nalazu i mišljenju
od 06.04.2021. godine se navodi da je na ispitivanje dostavljena koverta u
kojoj je prisutna najlonska kesa na kojoj je ispisano ime G.M., da se u
najlonskoj kesi nalazi plastična kutija bijele boje na kojoj se nalazi fabrički
natpis „oden's, MADE IN SWEDEN“ koja sadrži 48 sjemenki neto mase 0,594 grama,
da je pregledom kutije konstatirano da osim sjemenki u istoj nisu prisutni
tragovi drugih dijelova biljke koji bi mogli biti podvrgnuti kemijskom
vještačenju i da iz tog razloga nije vršeno hemijsko ispitivanje uzorka imajući
u vidu činjenicu da sjemenke biljne vrste Cannabis ne sadrže psihoaktivne
komponente, da je ispitivanje sjemenki vršeno vizualnim pregledom uz upotrebu
optičkih pomagala i da su na taj način definirane morfološke karakteristike
predmetnih sjemenki, da je vizualnim pregledom konstatirano da su sjemenke
međusobno izrazito slične a da se sličnost ogleda u njihovoj boji, veličini i
obliku, da se radi o sjemenkama smeđezelene boje, približno jajolikog oblika,
dužine 4-5 milimetara i prečnika 3-4 milimetra te da se na površini vanjske
pokožice uočavaju šare nepravilnog oblika. U mišljenju se navodi da ispitivane
sjemenke po svojim morfološkim karakteristikama predstavljaju sjemenke biljne
vrste Cannabis, da se iste, s obzirom da ne sadrže psihoaktivne komponente, ne
nalaze na popisu opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može
dobiti opojna droga i prekursora iz Zakona o sprječavanju i suzbijanju
zloupotrebe opojnih droga. U direktnom ispitivanju pak na glavnoj raspravi
vještak Mevludin Hajdar je, nakon izlaganja sadržaja pismenog nalaza i
mišljenja, na pitanje tužitelja da li predmetne sjemenke predstavljaju sredstvo
pomoću kojeg se može vršiti uzgoj i proizvodnja biljke Cannabis, istakao da se
sjemenke mogu uzgajati za uzgoj biljke, odnosno da se može zasijati i da će iz
sjemenke narasti nova biljka.
Imajući u vidu pismeni nalaz i mišljenje te usmeno
izlaganje vještaka Mevludina Hajdara na glavnoj raspravi, sud je izveo
zaključak da predmetne sjemenke predstavljaju materijal namijenjen za
proizvodnju opojne droge.
Sud, međutim, nalazi da ni jednim dokazom
izvedenim na glavnoj raspravi nije dokazano da je predmetne sjemenke nabavio i
držao upravo optuženi M.G.
Naime, ni jednim dokazom izvedenim na glavnoj
raspravi nije dokazano u kojoj kući u N.S. je u 2020. godini živio optuženi M.G.,
a posebno nije van svake razumne sumnje dokazano da je optuženi M.G. stvarno
živio u kući svoga oca I.G. na kućnom broju ….
Dalje, prilikom vršenja radnje pretresanja kuće
vlasnika I.G. u mjestu N.S., općina O., bio je prisutan samo vlasnik kuće I.G.
a ne i optuženi M.G.
Nadalje, iz zahtjeva za izdavanje naredbe (za
pretresanje) Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova
Županije Posavske od 21.12.2020. godine proizlazi da je „predmet pronalaženja
opojna droga tipa Heroin, opojna droga tipa Marihuana i druge opojne droge,
medikamenti koji u sebi sadrže psihotropne tvari, mobilni telefoni, SIM kartice
koje se koriste za komunikaciju“, a zbog sumnje da je osumnjičeni počinio
kazneno djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz
članka 238 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, jer su policijski
službenici Ministarstva unutarnjih poslova Županije Posavske, kako se to tvrdi
u točki 4 predmetnog zahtjeva, raspolagali informacijama da isti vrši prodaju
opojne droge te da je sklon vršenju kaznenih djela („teški krađa“).
Navedeni predmeti za koje su ovlaštene službene
osobe sumnjale da ih drži optuženi M.G., jasno opisani u spomenutom zahtjevu,
označeni su kao svrha pretrage i u naredbi za pretresanje broj 25 0 K 052830 20
Kpp od 22.12.2020. godine suca za prethodni postupak ovoga suda.
Iz ovoga sud jasno zaključuje da ovlaštene
službene osobe Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova
Županije Posavske nisu imale saznanja i da nisu zahtijevale pretragu niti da je
Općinski sud u Orašju izdao naredbu radi pronalaženja sjemenki biljne vrste
Cannabis.
Ovakva činjenična utvrđenja suda: da nije dokazano
da je optuženi M.G. u 2020. godini stvarno živio u kući svoga oca u N.S. na
kbr. …; da je prilikom vršenja radnje pretresanja ovoj radnji bio prisutan
vlasnik kuće I.G.; da policijski službenici u vrijeme podnošenja zahtjeva nisu
imali saznanja da optuženi M.G. posjeduje sjemenke biljne vrste Cannabis,
ozbiljno dovode u sumnju tvrdnju optužnice da je sjemenke pronađene prilikom
pretresa „držao“ upravo optuženi M.G. S druge strane, ni jedan dokaz izveden na
glavnoj raspravi nije ni kao indicija niti kao dokaz van svake razumne sumnje
potvrdio navedeni činjenični navod prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene
optužnice – da je optuženi M.G. do dana 22.12.2020. godine u kući svoga oca
držao sjemenke biljne vrste Cannabis.
Stoga je sud, nalazeći da dokazima izvedenim na
glavnoj raspravi nije dokazano da je optuženi M.G. počinio kazneno djelo
opisano u točki 1 prvobitne i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice,
optuženika M.G. primjenom članka 299 točka „c“ Zakona o kaznenom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine oslobodio optužbe da je počinio kazneno djelo
Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238
stavak 3 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
Točkom 2 prvobitne i na glavnoj raspravi
izmijenjene optužnice je optuženiku M.G. stavljeno na teret da je u 2020. i
2021. godini u svojoj obiteljskoj kući u N.S., općina O., u više navrata
stavljao na raspolaganje prostor radi uživanja opojne droge vrste marihuana P.M.,
S.T. i J.F., da je ovim osobama stavljao na raspolaganje određene količine
marihuane i da su u tim prilikama zajedno uživali tu opojnu drogu, te da je bio
svjestan da se radi o opojnoj drogi čiji je neovlašteni posjed i promet zabranjen,
a što je i htio. Tužitelj je našao da je na opisani način optuženi M. G.
počinio kazneno djelo Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz
članka 239 stavak 2 u svezi sa stavkom 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine
Primjenom odredbe članka 299 točka „a“ Zakona o
kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, sud je optuženika M.G. oslobodio
optužbe da je počinio predmetno kazneno djelo iz sljedećih razloga.
Naime, osnovni oblik kaznenog djela Posjedovanje i
omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona
Federacije Bosne i Hercegovine, a i kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz
stavka 2 istog članka, počinjenje kojeg je stavljeno na teret optuženiku M.G.,
kazneno je djelo s blanketnom dispozicijom, odnosno tzv. blanketno kazneno
djelo. To iz razloga što zakonsko biće ovog kaznenog djela u Kaznenom zakonu
Federacije Bosne i Hercegovine nije u potpunosti određeno pa zakon u pogledu
potpune određenosti ovog kaznenog djela upućuje na neke druge propise. Dakle,
blanketni propis upotpunjuje dispoziciju zakonskog opisa kaznenog djela jer bi,
u protivnom, nedostajalo biće tog kaznenog djela koje bi izražavalo u čemu se
sastoji zabranjeno ponašanje. U konkretnom slučaju, biće kaznenog djela
Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 1
Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine pored radnje izvršenja –
stavljanje na raspolaganje prostorija – obuhvaća i element tog kaznenog djela –
droga.
Člankom 16 stavak 1 Zakona o sprječavanju i
suzbijanju zloupotrebe opojnih droga („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“
broj 8/06) je propisano da popis opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz
kojih se može dobiti opojna droga i prekursora donosi Vijeće ministara.
Člankom 17 stavak 1 istog Zakona je propisano da
se opojne droge, psihotropne tvari, biljke iz kojih se može dobiti opojna droga
i prekursori te njihovi pripravci u Popisu razvrstavaju u tablice I, II, III i
IV, ovisno o nadzornim mjerama koje se na njih primjenjuju.
Člankom 18 stavak 1 istog Zakona je propisano da
se tvari i biljke iz članka 17 stavak 1 toga Zakona uvrštavaju u Popis pod
svojim internacionalnim nezaštićenim nazivom ili, ako to nije moguće, pod
svojim znanstvenim nazivom.
Člankom 95 Zakona o sprječavanju i suzbijanju
zloupotrebe opojnih droga je propisano da iznimno od odredbe članka 16 iz tog
Zakona, prvi popis opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može
dobiti opojna droga i prekursora predviđen tim Zakonom donosi Parlamentarna
skupština Bosne i Hercegovine, zajedno s donošenjem tog Zakona, a što je i
učinjeno objavljivanjem u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 8 od
07.02.2006. godine tako što je, uz navedeni Zakon, u „Službenom glasniku Bosne
i Hercegovine“ objavljen Popis opojnih droga. To pak znači da se pod opojnom
drogom u smislu članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine ima smatrati samo ona materija koja se nalazi na Popisu – Listama –
opojnih droga u Tabeli I (zabranjene tvari i biljke), Tabeli II (tvari i biljke
pod strogom kontrolom) i Tabeli III (tvari i biljke pod kontrolom).
U činjeničnom opisu djela iz točke 2 predmetne
optužnice se tvrdi da je optuženi M.G. stavljanjem na raspolaganje prostora
omogućio više osoba da uživaju „opojne droge vrste marihuana“.
Ovakav činjenični opis ne sadrži internacionalni
nezaštićeni naziv opojne droge ni znanstveni naziv u smislu članka 18 stavak 1
Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga odnosno u činjeničnom
opisu nije navedeno koju opojnu drogu iz Liste opojnih droga Tabele I, ili
Tabele II ili Tabele III su druge osobe uživale u prostoru koji im je na
raspolaganje stavio optuženi M.G.
Iz ovoga slijedi da činjenični opis djela iz točke
2 predmetne optužnice ne sadrži bitno obilježje kaznenog djela Posjedovanje i
omogućavanje uživanja opojnih droga iz članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona
Federacije Bosne i Hercegovine, tj. ne sadrži naziv materije koja predstavlja
opojnu drogu razvrstanu u neku od Lista opojnih droga propisanih u Tabeli I,
Tabeli II ili Tabeli III, odnosno ne sadrži blanketni propis koji upotpunjuje
biće predmetnog kaznenog djela.
Kako opis djela iz točke 2 prvobitne i na glavnoj
raspravi izmijenjene optužnice ne sadrži opis bitnog zakonom propisanog
obilježja kaznenog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz
članka 239 stavak 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, to djelo za
koje se M.G. optužuje nije zakonom propisano kao kazneno djelo.
Kako, dakle, činjenični opis djela iz točke 2
predmetne optužnice ne sadrži blanketni propis koji bi upotpunio dispoziciju
zakonskog opisa predmetnog kaznenog djela, odnosno bitan element predmetnog
kaznenog djela – droga, to je sud na temelju članka 299 točka „a“ Zakona o
kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine optuženog M.G. oslobodio
optužbe za kazneno djelo Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz
članka 239 stavak 2 u svezi sa stavkom 1 Kaznenog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine, jer djelo za koje se M.G. optužuje, i to onako kako je ono opisano
u predmetnoj optužnici, zakonom nije propisano kao kazneno djelo.
Pri svemu ovome sud je imao u vidu i odredbu
članka 305 stavak 7 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine,
a iz koje proizlazi da je sud dužan, između ostaloga, određeno i potpuno
iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanim ili nedokazanim.
Međutim, kada sud donosi oslobađajuću presudu temeljem članka 299 točka „a“
Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine gore navedeno
obrazlaganje koje činjenice iz kojih razloga smatra dokazanim, pokazuje se
nepotrebnim jer sud i ne dolazi do ove faze, pošto se oslobađajuća presuda
donosi iz razloga što samo djelo za koje se optuženik optužuje nije zakonom
propisano kao kazneno djelo. Ovakvo stajalište ovoga suda slijedi i stav
Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: „U slučajevima donošenja
oslobađajuće presude na temelju članka 299 točka a ZKP FBIH, sud se u
obrazloženju presude ne bavi ocjenom dokaza s aspekta utvrđivanja postojanja
činjenica od odlučnog značaja koje strukturišu elemente bića kaznenog djela
koje je predmet optužbe jer takva struktura obrazloženja oslobađajuće presude
bi bila nužna da je ta presuda donesena po osnovu iz točke c istog zakonskog
propisa, koji se ogleda u tome da nije dokazano da je optuženi počinio krivično
djelo za koje je optužen. Sud je dužan u obrazloženju presude navesti razloge
za takav zaključak preciziranjem na jasan i nedvosmislen način koji elementi
bića kaznenog djela nisu sadržani u činjeničnom opisu dispozitiva optužnice.“
Isto tako, u presudi broj 87 0 K 025793 20 Kžž od 15.06.2021. godine Vrhovnog suda
Republike Srpske je navedeno: „Imajući u vidu da je zakonski osnov po kome je
donesena pobijana presuda, sadržan u odredbama člana 298 tačka a) ZKP RS i
manifestuje se u tome da djelo koje je predmet optužbe nije krivično djelo
(prema činjeničnom opisu djela u dispozitivu optužnice), irelevantni su
argumenti žalbe zasnovani na tvrdnji da je činjenično stanje pogrešno ili
nepravilno utvrđeno. Ovo iz razloga što donošenje oslobađajuće presude po
osnovu člana 298 tačka a) ZKP RS obvezuje sud da u obrazloženju presude navede
razloge za takav zaključak, preciziranjem na jasan i nedvosmislen način koji
elementi bića krivičnog djela nisu sadržani u činjeničnom opisu dispozitiva
optužnice. Pri tome se sud u obrazloženju presude ne bavi ocjenom dokaza s
aspekta utvrđivanja postojanja činjenica od odlučnog značaja koje struktuišu
elemente bića krivičnog djela koje je predmet optužbe, jer takva struktura
obrazloženja oslobađajuće presude bi bila nužna da je ta presuda donesena po
osnovu iz točke v) istog zakonskog propisa, koji se ogleda u tome da nije
dokazano da je optuženi počinio krivično djelo za koje je optužen.“
Troškovi ovoga kaznenog postupka se sastoje od
putnog troška u iznosu od po 37,00 KM za svjedoke P.M., J.F., nagrade i nužnih
izdataka branitelja koji su optuženiku bili postavljeni po službenoj dužnosti i
paušala. Kako je optuženi M.G. oslobođen optužbe, to navedeni troškovi ovog
kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, a kako je to
propisano člankom 203 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine.
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom
sudu u Odžaku u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema
pismenog otpravka presude, a putem ovoga suda.
Zapisničar Sudac
Ana-Marija Prgić Marko Lukač

