BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI PRIVREDNI SUD U BANJOJ LUCI
Broj: 57 0 Ps 135422 21 Ps
Dana, 25.05.2022. godine
Okružni privredni sud u Banjoj Luci, sudija Ljubica Komljenović, u pravnoj stvari tužiteljice B.T. iz B., Ul. …, koju zastupa Slaven Gostimirović, advokat iz Banjaluke, Ul. Gundulićeva broj 86, protiv tuženog V.J. iz B., …, koga zastupaju advokati iz Zajedničke advokatske kancelarije Pucar iz Banjaluke, Ul. Nikole Pašića broj 37/II, radi naknade štete (vrijednost spora 100.000,00 KM), nakon održane i zaključene glavne rasprave u prisustvu punomoćnika stranaka, dana 25.05.2022. godine, donio je sljedeću
PRESUDU
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice B.T. iz B., kojim je tražila da se obaveže tuženi V.J. iz B., da tužiteljici na ime naknade štete u društvu „Borac Tenis“ d.o.o. Banjaluka, isplati iznos od 66.134,58 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 14.03.2018. godine, pa do isplate, te da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.851,25 KM, kao neosnovan.
Obavezuje se tužiteljica B.T. iz B., da tuženom V.J. iz B., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.863,92 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 23.05.2022. godine, kao dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 30 dana, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
Dana 06.05.2021. godine, tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženog, radi naknade štete. U tužbi i tokom postupka je navela da je tužiteljica član društva „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka sa vlasničkim udjelom od 37,50%. Svoj suvlasnički dio stekla je nasljeđivanjem iza pokojnog supruga P.T.. Tuženi je član društva i zakonski zastupnik društva. Od dana promjene člana društva na osnovu Rješenja o registraciji i izvršene promjene člana društva tužiteljica, kao osnivač i član društva nije informisana o poslovanju i finansijskom stanju, niti su joj bile dostupne informacije i dokumenta koja se u skladu sa Zakonom o privrednim društvima moraju učiniti dostupnim, zbog čega je u vanparničnom postupku morala zahtijevati da joj se iste dostave. O načinu i poslovanju društva upoznata je dostavljanjem tražene dokumentacije od strane tuženog dana 08.04.2019. godine i dana 18.06.2019. godine. Tuženi je u cijelosti preuzeo upravljanje društvom od 2015. godine, od smrti prednika tužiteljice P.T.. Od tog perioda tuženi je samostalno upravljao društvom i preuzimao poslove u ime i za račun društva, a za koje je u skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima, potrebna saglasnost skupštine društva, a skupštinu nije sazivao, niti održavao. Suvlasnike o svojim odlukama nije obavještavao. Tužiteljica dalje navodi da je dana 01.02.2021. godine tuženom uputila Zahtjev za sazivanje vanredne skupštine članova društva. Na taj zahtjev tužeini je uputio odgovor dana 17.02.2021. godine u kojem odbija da zakaže skupštinu društva. Od trenutka smrti prednika tužiteljice, tj. od kada je tuženi preuzeo kompletno upravljanje društvom protivno odredbama Zakona o privrednim društvima, poslovni uspjeh društva bilježi stalni pad, koji se u konačnici ogleda u umanjenju imovine društva. Godišnji finansijski izvještaj društva za 2015. godinu navodi da je ukupna aktiva društva 260.590,00 KM, dok godišnji finansijski izvještaj društva za 2019. godinu navodi da je ukupna aktiva društva 217.486,00 KM. Takođe, iz finansijskih izvještaja društva je nejasno šta je tuženi učinio sa neraspoređenom dobiti društva, iako je nesporno da za raspolaganje istom nije imao potrebnu saglasnost skupštine društva. Neraspoređeni dobitak društva za 2015. godinu iznosio je 117.671,00 KM, a za 2019. godinu 78.256,00 KM. Šteta koju tužilac potražuje nastala je u periodu od 2015. godine nakon smrti prednika tužiteljice i odnosi se na period do održane skupštine društva 02.06.2021. godine u kom periodu tužiteljica nije imala bilo kakva saznanja o poslovanju društva, uspjesima ili gubicima ostvarenim prilikom poslovanja, a što je imajući u vidu da se radi o članu društva, bila zakonska obaveza tuženog. Pri tome, tužiteljica naglašava da se ne radi o jednom slučaju ili propustu tuženog, već o kontinuiranom djelovanju koji se u konačnom ogleda u konstantnom umanjenju imovine društva. Imajući u vidu sve navedeno tužiteljica je predlažila da sud donese preusudu kojom će obavezati tuženog V.J., da tužiteljici B.T. isplati iznos od 100.000,00 KM na ime prouzrokovane štete u društvu „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka sa zakonskim zateznim kamatama počev od 14.03.2018. godine, pa do konačne isplate, te da nadoknadi troškove parničnog postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da su netačni i paušalni navodi tužbe da je tuženi samostalno upravljao društvom i preuzimao poslove za koje je potrebna saglasnost skupštine. U tužbi nema nijedne konkretne činjenice o ovim navodima, koji su to poslovi, na koji način i kada su vršeni. Tuženi je zakonski zastupnik društva i shodno zakonskom ovlašćenju preduzimao je redovne poslove i pravne radnje u ime društva. Tuženi je kao zakonski zastupnik društva predavao finansijske izvještaje APIF-u. Obaveza predavanja finansijskih izvještajaje propisana Zakonom o računovodstvu i reviziji i tuženi je kao zakonski zastupnik, stavljao svoj potis na izvještaje, uz potpis stručnog lica, koji je te bilanse sačinjavao. Svi finansijski izvještaji su u zakonom predviđenom roku bili predavani APIF-u i u tom smislu nema nikakve odgovornosti tuženog, jer je isti postupao po zakonu. Nisu tačni navodi tužbe da je tuženi odbio da zakaže skupštinu, već iz njegovog dopisa od 17.02.2021 .godine, koji je prilog tužbe, proizilazi da se tužiteljica obavještava da će Skupština biti održana u skladu sa članom 134. Zakona o privrednim društvima, s obzirom da u vrijeme slanja zahtjeva i odgovora (februar mjesec 2021 .godine), finansijski izvještaji za 2020. godinu nisu još bili završeni, obaveza njihovog predavanja u APIF još nije bila dospjela. Svi finansijski izvještaji od 2015.g. do 2020.g. su tužiteljici uručeni uz poziv za skupštinu koja je održana 02.06.2021. godine, a prethodno je tužiteljica u vanparničnom postupku dobila finansijske izvještaje za 2015, 2016, 2017. i 2018. godinu u 2019. godini. Takođe, netačni su navodi tužbe da je tuženi nakon smrti prednika tužiteljice „preuzeo komletno upravljanje društvom protivno odredbama Zakona o privrednim društvima“, kao i navod „da od tada poslovni uspjeh bilježi stalni pad, koji se ogleda u umanjenju imovine društva“. Tuženi i prednik tužiteljice su bili dugogodišnji prijatelji, sportski radnici, te su zajedno radili na unapređenju sporta, konkretno tenisa u gradu. Zajedno sa prednikom tužiteljice tuženi je bio radnik Teniskog kluba „Borac“, koji je registrovan kao udruženje građana, te su isti u dogovoru i osnovali predmetno privredno društvo „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka, kako bi se digao kredit za unapređenje rada teniskog kluba. Kredit je podignut 2005.godine i isplaćen je 2017. godine. Tuženom nije jasno o kakvoj to „neraspoređenoj dobiti“ govori tužba, kada je iz finanskijskih izvještaja, koji su i prilog tužbe, jasno da društvo sve vrijeme posluje sa gubitkom. Tužba je zasnovana na neodrživim konstrukijama tužiteljice o navodnom umanjenju imovine i neraspoređenoj dobiti, koji po navodima tužbe datiraju iz 2015. godine. Nije jasno na šta se odnosi potraživani iznos iz tužbe. U tom smislu, tuženi ističe i prigovor zastare, s pozivom na član 47. Zakona o privrednim društvima, prema kojem se tužba može podnijeti u subjektivnom roku od 6 mjeseci i objektivnom roku od 3 godine. Napokon, tužba je u cijelosti neosnovana jer nema štete, odnosno nema nijedne pretpostavke propisane članom 154. ZOO-a. Da bi sud mogao uopšte razmatrati zahtjev za naknadu štete potrebno je da postoji šteta, da postoji opisana radnja ili propuštanje tuženog kao člana uprave, uzročna veza između radnje ili propusta i prouzrokovane štete, te krivica tuženog. Tužiteljica u tužbi nije dokazala ni prvu nužnu pretpostavku, a to je nastanak štete. Osim paušalnog pozivanja, tužba nema nijedan dokaz koje je to radnje i propuste činio tuženi s namjerom da ošteti društvo i tužiteljicu i sebi pribavi određenu imovinsku korist. Nema dokaza da je tuženi na bilo koji način preduzimao bilo kakve radnje kojima bi oštetio društvo ili tužiteljicu. Shodno odredbi člana 32. Zakona o privrednim društvima, nema odgovornosti tuženog, jer je izvršavao svoje poslove savjesno, sa pažnjom dobrog privrednika, a svoju procjenu je zasnivao isključivo na informacijama stručnog lica - knjigovođe, koje posjeduje licencu za vođenje knjigovodstva društva i sačinjavanje finansijskih izvještaja. Tuženi posebno naglašava da je tužba neuredna i nerazumljiva jer nije jasno ni kada je navodna radnja odnosno propuštanje učinjeno, ni kada je navodna šteta nastala, ni na šta se odnosi potraživana naknada štete od 100.000,00 KM, odnosno za koji period, pa se ne može ni postupati po ovakvoj tužbi. U cijelosti su neosnovani i paušalni svi navodi tužioca. Imajući u vidu sve navedeno, tuženi predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obaveže da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.863,92 KM.
Tužiteljica je nakon izvedenog dokaza vještačenjem po vještaku ekonomske struke, uredila tužbeni zahtjev i tražila da tuženi tužiteljici isplati iznos od 66.134,58 KM na ime prouzrokovane štete u društvu „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14.03.2018. godine, pa do isplate, te da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.851,25 KM.
U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem: Rješenje o registraciji Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 057-0- Reg- 17-001552, od 14.03.2018. godine; Rješenje Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 V 125823 18 V, od 31.05.2018. godine; Rješenje Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 V 125823 18 Gž, od 14.08.2018. godine; Pismeno tuženog od 01.04.2019. godine; Pismeno tuženog od 18.06.2019. godine; Zapisnik sa ročišta od dana 19.11.2019. godine u predmetu broj 57 0 Ip 127670 18 Ip; Zapisnik sudskog izvršitelja u predmetu broj 57 0 Ip 127670 18 Ip, od 04.07.2019. godine; Zapisnik sudskog izvršitelja u predmetu broj 57 0 Ip 127670 18 Ip, od 05.12.2019. godine; Zahtjev za sazivanje vanredne skupštine članova društva, od 01.02.2021. godine; Odgovor tuženog od 17.02.2021. godine; Zapisnik o održanoj skupštini članova društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine; Odluka Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 01-S/2021; Odluka Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 02-S/2021; Odluka Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 03-S/2021; Odluka Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 04-S/2021; Odluka Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 05-S/2021; Odluka Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 06-S/2021; Godišnji finansijski izvještaj za društvo „Borac Tenis“ d.o.o. za 2014. godinu; Finansijski izvještaji za 2015. godinu, snabdjeveni pečatom APIF-a, i to: Bilans stanja na dan 31.12.2015.godine, Bilans uspjeha za period od 01.01. do 31.12.2015.godine, Aneks (dodatni računovodstveni izvještaj) za period od 01.01. do 31.12.2015.godine, Bilans tokova gotovine od 01.01. do 31.12.2015.godine, Izvještaj o promjenama na kapitalu za period koji se završava na dan 31.12.2015.godine; Finansijski izvještaji za 2016. godinu, snabdjeveni pečatom APIF-a, i to: Bilans stanja na dan 31.12.2016.godine, Bilans uspjeha za period od 01.01. do 31.12.2016.godine, Aneks (dodatni računovodstveni izvještaj) za period od 01.01. do 31.12.2016.godine, Bilans tokova gotovine od 01.01. do 31.12.2016.godine, Izvještaj o promjenama na kapitalu za period koji se završava na dan 31.12.2016.godine; Finansijski izvještaji za 2017. godinu, snabdjeveni pečatom APIF-a, i to: Bilans stanja na dan 31.12.2017.godine, Bilans uspjeha za period od 01.01. do 31.12.2017.godine, Aneks (dodatni računovodstveni izvještaj) za period od 01.01. do 31.12.2017.godine, Bilans tokova gotovine od 01.01. do 31.12.2017.godine, Izvještaj o promjenama na kapitalu za period koji se završava na dan 31.12.2017.godine; Finansijski izvještaji za 2018. godinu, snabdjeveni pečatom APIF-a, i to: Bilans stanja (aktiva i pasiva) na dan 31.12.2018.godine, Bilans uspjeha na dan 31.12.2018.godine, Aneks 1-dodatni računovodstveni izvještaj na dan 31.12.2018.godine, Tokovi gotovine na dan 31.12.2018.godine, Izvještaj o promjenama u kapitalu na dan 31.12.2018.godine; Finansijski izvještaji za 2019. godinu, snabdjeveni pečatom APIF-a, i to: Bilans stanja (aktiva i pasiva) na dan 31.12.2019.godine, Bilans uspjeha na dan 31.12.2019.godine, Aneks 1-dodatni računovodstveni izvještaj na dan 31.12.2019.godine, Tokovi gotovine na dan 31.12.2019.godine, Izvještaj o promjenama u kapitalu na dan 31.12.2019.godine; Finansijski izvještaji za 2020. godinu, snabdjeveni pečatom APIF-a, i to: Bilans stanja (aktiva i pasiva) na dan 31.12.2020.godine, Bilans uspjeha na dan 31.12.2020.godine, Aneks 1-dodatni računovodstveni izvještaj na dan 31.12.2020.godine, Tokovi gotovine na dan 31.12.2020.godine, Izvještaj o promjenama u kapitalu na dan 31.12.2020.godine; te su saslušani svjedoci V.M. i M.T., saslušan je tuženi V.J. u svojstvu parnične stranke, i izveden je dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke Dejana Radića od 30.12.2021. godine, te je vještak saslušan.
Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, saglasno odredbi člana 8. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), sud je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Predmet spora u ovoj parnici je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete u društvu „Borac Tenis“ d.o.o. Banjaluka, u iznosu od 66.134,58 KM, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka.
Iz rješenja o registraciji Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 057-0- Reg-17-001552 od 14.03.2018. godine, proizlazi da je u sudski registar upisana promjena članova i prenos udjela kod „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka, a na osnovu Odluke o usklađivanju osnivačkog akta sa odredbama Zakona o privrednim društvima RS i Rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 O 231496 16 O od 19.02.2016. godine, da su osnivači društva parnične stranke iz ovog postupka i da je tuženi lice ovlašćeno za zastupanje.
Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 V 125823 18 V od 31.05.2018. godine, naloženo je protivniku predlagača „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka da predlagaču (ovdje tužiteljici) omogući da se upozna sa sadržajem knjige udjela i da joj se učine dostupnim finansijski izvještaji za 2015, 2016, 2017. godinu, kao i zapisnici sa održanih skupština društva za navedeni period. Ovo rješenje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 V 125823 18 Gž od 14.08.2018. godine.
Iz pismena tuženog od 01.04.2019. godine, proizlazi da je tuženi uputio tužiteljici kopiju bilansa uspjeha za 2018. godinu, dok iz Pismena tuženog od 18.06.2019. godine, proizalazi da je tuženi dostavio tužiteljici finansijske izvještaje za 2015.g, 2016.g, 2017.g. i Knjigu udjela, te obavijestio da nije u mogućnosti dostaviti zapisnike sa održanih skupština jer društvo prema statutu nema skupštinu.
U izvršnom predmetu broj 57 0 Ip 127670 18 Ip dana 19.11.2019. godine održano je ročište gdje je tužiteljica u svojstvu tražioca izvršenja tražila da joj se omogući da u prisustvu sudskog izvršioca u prostorijama izvršenika „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka pregleda zapisnike sa održanih skupština društva poslije 2015. godine. Sudski izvršilac je dva puta izašao na adresu izvršenika, dana 04.07.2019. godine i dana 05.12.2019. godine, uz prisustvo tražioca izvršenja, te je tom prilikom zakonski zastupnik izvršenika (ovdje tuženi) dao na uvid Knjigu udjela, Bilans stanja i Bilans uspjeha za 2015.g, 2016.g. i 2017.g. i izjasnio se da ne postoje zapisnici sa skupštine jer društvo nema skupštinu, odnosno skupštine se nisu održavale od smrti P.T. 2015. godine.
Tužiteljica je dana 04.02.2021. godine društvu „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka uputila Zahtjev za sazivanje vanredne skupštine članova društva na dan 02.03.2021. godine. U Odgovoru od 17.02.2021. godine, društvo se izjasnilo da izvještaji za 2020. godinu nisu završeni, te nisu ispunjeni uslovi za održavanje sjednice skupštine.
Iz zapisnika o održanoj skupštini članova društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine, proizlazi da su članovi društva većinom glasova usvojili finansijske izvještaje za period 2015.g – 2020.g, i to tako što su članovi Teniski klub „Borac“ i tuženi glasali za, a tužiteljica protiv.
Iz Odluke Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 01-S/2021; Odluke Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 02-S/2021; Odluke Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 03-S/2021; Odluke Skupštine društva „„Borac Tenis““ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 04-S/2021; Odluke Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 05-S/2021; Odluke Skupštine društva „Borac Tenis“ d.o.o. od 02.06.2021. godine broj 06-S/2021; proizlazi da je skupština društva „Borac Tenis“ d.o.o. Baja Luka usvojila finansijske izvještaje za 2015.g, 2016.g, 2017.g, 2018.g, 2019.g. i 2020.g.
Svjedok M.T., saslušan na okolnosti poslovanja tuženog i obavještavanja tužiteljice o poslovanju društva, na glavnoj raspravi je izjavio da je sin pok. P.T. jednog od osnivača društva „„Borac Tenis““ i tužiteljice, da mu je poznato da su njegov otac Pero i tuženi podigli kredit u svrhu izgradnje hale za teniske terene. Njegovi roditelju su dali stan pod hipoteku kao obezbjeđenje kredita, ali ne zna ko je bio nosilac kredita. U društvu „Tenis Borac“ d.o.o. njegov otac je bio suvlasnik, a bio je i predsjednik teniskog kluba. Poznato mu je da je njegov otac ostvarivao prihode od „Tenis Borac“ d.o.o. i iz tih sredstava vraćan je kredit za teniski klub između ostalog. Tužiteljica nije ostvarila nikakve prihode od tog društva nakon što je upisana kao suvlasnik, nije upoznata sa finansijskim stanjem društva, niti je direktor društva tražio bilo kakvu saglasnost od nje za bilo koju aktivnost u društvu. Što se tiče kredita, naveo je da bi po iskazu tuženog isti trebao biti vraćen u oktobru 2016.g, osam mjeseci poslije smrti njegovog oca. U svakom slučaju skinuta je hipoteka sa stana njegovih roditelja, ali ne zna tačno kad. Dalje navodi da mu činjenice o poslovanju firme nisu poznate, ali je bio prisutan i vidio svakodnevno kako žive tuženi, koji nije bio zaposlen i njegov otac, koji je bio penzioner, i dobru su živjeli, pa s obzirom na način kako su živjeli upućuje na zaključak da su imali neke prihode iz firme.
Svjedok V.M., saslušana na okolnosti finansijskih izvještaja društva „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka, na glavnoj raspravi izjavila je da od 2011.g. ili 2012g. vodi knjige za „Borac Tenis“, da je bilo nešto ostvarenih prihoda po osnovu donacija i članarina i to je prikazano u finansijskim dokumentacijama i da je bilo prihoda po osnovu iznajmljivanja hale. Dalje je navela da preduzeće „Borac Tenis“ dok je vodio knjigovodstveni biro nije obračunavao amortizaciju na halu, čim je stavljena u upotrebu trebalo je da se obračuna amortizacija, trošak amortizacije ranije nije bio ukalkulisan, a u suštini i prihod je bio manji, odnosno troškovi su bili veći, a prihodi manji, kako se vidi iz izvještaja troškovi su konstantni iz godine u godinu.
Poznato joj je da svake godine ako se ostvari dobit, ista se raspoređuje, ali pošto skupština nije održavana ni dok je gosp. P.T. bio živ, dobit se nije raspoređivala i ostajala je na kontu svake godine i uvećavala se za taj iznos neraspoređene dobiti, tako da se akumuliralo godinama i iz ranijih godina dok nije bilo raspoređivanja. Ne sjeća da li je prilikom provođenja odluka o kratkoročnim pozajmicama iz 2015.g. i 2016.g. imala uvid u skupštinske odluke, ali zna da je proknjiženo na osnovu izvoda, nalog je imala, ako je skinuto sa izvoda to je nalog za knjiženje i sve što je prebačeno sa izvoda knjižila. Nije joj poznato zašto je društvo uzimalo pozajmice ukoliko je imalo neraspoređenu dobiti iz prethodnih godina, te navodi da je to njihova politika i nije ulazila u te razloge, pretpostavlja da nisu imali novca. Na osnovu odluke direktora gosp. V.J. pokrivani su gubitci iz tekućih godina. Pojasnila je da je došlo do različitog prikazivanja prihoda u poslovnim knjigama i sudskom registru iz razloga što na kontu sredstava koja su akmulirana godinama su prebačena sa teniskog kluba „Borac“ po osnovu Ugovora o zajedničkom ulaganju da bi se vraćao kredit koji je uzet za halu „Borac Tenis“, kada „„Borac Tenis““ nije bio u mogućnosti i nije imao sredstva. To je unijeto odvojeno na karticama, posebno je kapital koji je upisan, a posebno koji je prebacivan, što je vidjela po kontima kada je preuzela knjige. Misli da skupštine nisu održavane ni dok je gosp. P.T. bio živ, te misli da gotovinskih sredstava na žiro računu društva ima oko 900,00 KM, a sredstva u iznosu od 63.928,00 KM su na kontu neraspoređene dobiti, s tim da tih sredstava u gotovini nema.
U svom iskazu datom na glavnoj raspravi tuženi V.J., saslušan u svojstvu parnične stranke, je izjavio da je 2005. godine bio zaposlen u TK „Borac“, klub je bio pred zatvaranjem tako da su odlučili da pokušaju da naprave sportsku dvoranu koja bi omogućila rad kluba u cijeloj godini. Odlukom upravnog odbora tuženi je registrovao preduzeće „„Borac Tenis““ d.o.o. pošto klub nije imao nikakva sredstva i kao udruženje građana nije bio u mogućnosti da digne kredit, pa je tuženi postao direktor preduzeća, zadužili su se kod Komercijalne banke i njegova osnovna funkcija kao i preduzeća je bila da vraća kredit. Sve je bilo u dogovoru sa P.T. koji je tada bio predsjednik TK „Borac“. Tuženi napominje osnovna funkcija u preduzeću je bila samo da se vrati kredit, nikakva namjera nije bila da se ostvari prihod. Napravili su ugovor o zajedničkom ulaganju između TK „Borac“ i „Borac Tenis“d.o.o. u kome su definisali odnose i položaj tuženog u svemu tome. Ugovor se nalazi u kancelariji i radi se o ugovoru iz 2005. godine, pred dizanje kredita za izgradnju dvorane. Znači osnovni cilj je bio da se napravi sportska dvorana, da se digne kredit i otplati i poslije toga da se preduzeće ili ugasi ili da tuženi dok bude htio ostane u preduzeću ili pređe u TK. Kredit su vraćali 15 godina i u tom periodu nije ni jedan dinar dignut sa računa u bilo koju korist. Kredit su vraćali od prijatelja kluba, od sponzora kluba, od ljudi koji su igrali tenis uglavnom to su ljudi koji su poznati P.T. i tuženom. Bilo je situacija kada su sredstva direktno plaćana na račun društva, a kada ne bi bilo dovoljno sredstava prebacivali su sredstva sa računa kluba i to isključivo za potrebe vraćanja kredita. Društvo u svom poslovanju nikada nije ostvarilo bilo kakav prihod. Nisu održavali skuštine jer postoji u statutu jedan član koji kaže da društvo ne održava skuštine. Skupštinu su održali prvi put prošle godine, u periodu poslije smrti P.T. i poslije skuština nije održavana. Imali su knjigovođu, u zadnjem periodu to je bila V.M., a ranije su imali drugog knjigovođu s kojim je P.T. došao u sukob pa su tražili i našli novog knjigovođu. Tuženi ističe da je obezbjeđenje tog kredita bio stan njegovih roditelja, jer je stan stavio pod hipoteku da bi dobili kredit, dakle ističe da je on bio najzainteresovaniji da se kredit vrati. U društvu nije nikada bilo dobiti, a prihod su ostvarili većinom od donacija i možda poneka reklama. Pozjamica je uzeta radi vraćanja rate kredita i koliko tuženi zna pozajmica je vraćena. Tuženi je istakao da knjigovođa zna, na osnovu čijeg naloga je pokrivan gubitak po osnovu tekućih obaveza društva iz neraspoređene dobiti društva, kako je došlo do različitog prikaza društva u poslovnim knjigama i sudskom registru, kao i gdje je iznos od 63.928,00 KM koliko iznosi neraspoređana dobit sa danom 31.12.2020. godine. Tuženi je naveo da nije održavana skuština, pa da nije tražio saglasnost iste za pokrivanje gubitaka društva iz neraspoređene dobiti, uzimanje pozajmice i kredita i njegov cilj je bio da se vrati kredit te da na računu društva ima 900,00 KM.
Izveden je i dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke Dejana Radića od 30.12.2021. godine. Zadatak vještaka je bio da na osnovu dokumentacije iz spisa, poslovne dokumentacije parničnih stranaka, te po potrebi drugih javno dostupnih podataka u društvu „Borac Tenis“ d.o.o. utvrdi sljedeće: vrijednost osnivačkog kapitala po godinama počev od 2015.g – 2020.g. godine; da li je u periodu 2015.g – 2020.g. godina došlo do formiranja obaveza po osnovu kratkoročnih ili dugoročnih kredita i koliko; da li je u periodu 2015.g – 2020.g. godina došlo do poslovnog gubitka; način na koji je poslovni gubitak iz prethodne tačke pokriven; a li je u periodu 2015.g – 2020.g. bilo neraspoređene dobiti i koliko; da li je u periodu 2015.g – 2020.g. godine došlo do promjene, povećanja ili smanjenja neraposređene dobiti; da li su i gdje deponovana sredstva po osnovu neraspoređene dobiti; da li je u periodu 2015.g – 2020.g. godina došlo do isplate neraspoređene dobiti društva njenim članovima i ako jeste kome, kada i u kom iznosu; da li je u periodu 2015.g – 2020.g. godine bilo promjena na osnivačkom kapitalu i gdje su deponovana ova sredstva; da li su i gdje deponovana ostala sredstva društva navedena u finansijskoj dokumentaciji i da li je u periodu 2015.g – 2020.g. godina došlo do promjene kapitala društva.
U nalazu i mišljenju vještak je naveo da se osnivački kapital od osnivanja 2005. godine do 2020. godine nije mijenjao i iznosi 2.000,00 KM. U periodu od 2015. godine do 31.12.2020. godine, privredno društvo „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka nije imalo novih dugoročnih kreditnih zaduženja, a obavezu po dugoročnom kreditu iz 2014.g. i ranijih godina izmirilo je u cijelosti u 2016. godine; u 2015.g. i 2016.g. kratkoročno se zaduživalo kod banke, ali je u istoj godini izvršilo otplatu kredita; zaduživalo se po finansijskim pozajmicama direktora društva – V.J., i to: u 2015.g. u iznosu 9.990,00 KM, u toku godine izvršen je povrat pozajmice, u 2016.g. u iznosu 10.076,87 KM, toku 2016. godine otplaćen je dio pozajmice 2.600,00 KM, a ostatak od 7.477,87 KM otplaćen je u 2019. godini. Privredno društvo „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka je od 2015.g. do 2020. g. poslovalo sa gubitkom. Ukupno ostvaren gubitak od 2015. do 2020. godine iznosi 75.871 KM. Gubitak ostvaren od 2015.g. do 2020. g. u iznosu 75.871 KM, pokrivan je neraspoređene dobiti iz ranijih godina (dobit ostvarena do 2015. godine).
Prema napomeni vještaka o raspodjeli dobiti odlučuje se na redovnoj godišnjoj skupštini nakon usvajanja finansijskih izvještaja. Na osnovu dostavljene dokumentacije vještak se nije mogao uvjeriti u to da li su finansijski izvještaji na osnovu kojih je iskazan gubitak i pokriće gubitka usvojeni na redovnoj godišnjoj skupštine privrednog društva „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka. Neraspoređena dobit iskazana na dan 31.12.2014. godine iznosila je 117.671 KM, a ista je ostvarena do 2014. godine. Neraspoređena dobit iz ranijih godina iskazana je u bilansu stanja na 31.12. kako slijedi: 2015.godine 117.671 KM, 2016.g. 116.851 KM, 2017.g. 116.640 KM, 2018.g. 97.962 KM, 2019.g. 78.256 KM i 2020.g. 63.928 KM. Neraspoređena dobit iz ranijih godina je svake godine umanjivana za iznos ostvarenog gubitka. Neraspoređena dobit na dan 31.12.2020. godine iznosi 63.928 KM, ista je manja u odnosu na stanje iskazano na 01.01.2015. godine za iznos od 53.743 KM. Smanjenje neraspoređene dobiti odnosi se na pokriće gubitka od 2015. do 2020. godine u iznosu 53.743 KM. Neraspoređena dobit je dio neto imovine/neto kapitala privrednog društva. Prema odredbama člana 13. stav. 13. Zakona o privrednim društvima neto kapital je razlika između ukupne imovine i obaveza društva. Budući da je neraspoređena dobit dio sopstvenog kapitala, odnosno sopstveni izvor sredstava, određeni dio sredstava je finansiran iz dobiti. Dobit se ne deponuje, tek raspodjelom dobit se smanjuje i prelazi u obavezu društva prema članovima ili se povećava osnovni kapital ili se smanjuje gubitak iz poslovanja. U periodu od 2015.g. do 2020. g. nije bilo isplate dobiti članovima društva. Kako je navedeno u tački 2.6. iz neraspoređene dobiti pokriven je gubitak ostvaren od 2015.g. do 2020. g. u iznosu 53.743 KM. Iznos osnovnog kapitala iskazan u poslovnim knjigama „Borac Tenis“ d.o.o. Banjaluka nije usklađen sa iznosom osnovnog kapitala registrovanog u sudskom registru. U poslovnim knjigama je iskazan veći iznos osnovnog kapitala u odnosu na iznos osnovnog kapitala registrovan u sudskom registru. Neusaglašenost iznosa osnovnog kapitala u poslovnim knjigama i sudskom registru potiče iz 2014. godine i ranijih godina. Sredstva privrednog društva se ne deponuju, ona su iskazana u određenom obliku (stvarima, pravima i novcu) tokom poslovanja privrednog društva. Sredstva privrednog društva „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka čine: građevinski objekat-hala, oprema, potraživanja od kupaca i novčana sredstva na poslovnom računu kod banke. U Tabeli broj 7. nalaza dat je prikaz strukture sredstava na 31.12.2015.g, 2016 g, 2017.g, 2018.g, 2019.g. i 2020.g. i promjene istih tekuće u odnosu na prethodnu godinu. Ukupni ili neto kapital prezentovan u bilansu stanja na dan 31.12.2015. godine iznosi 196.972 KM; 2016.g. iznosi 196.581 KM; 2017.g. iznosi 176.584 KM, 2018.g. iznosi 157.278 KM; 2019.g. iznosi 143.949 KM i 2020.g iznosi 124.218 KM. Kapital privrednog društva u periodu od 2015. godine do 2020. godine se smanjio za iznos gubitka.
U svom iskazu datom na glavnoj raspravi vještak je ostao pri svom nalazu i mišljenju, te istakao da s obzirom da ukupan gubitak za period 2015.g – 2020.g. iznosi 75.871,00 KM, potom da postoji razlika osnovnog kapitala u knjigovodstvu i sudskom registru u iznosu od 80.421,00 KM, te da je društvo uzelo pozajmicu u 2015.g. i 2016.g. u iznosu od 20.066,87 KM, ukupan zbir ova tri iznosa je 176.358,87 KM, primjenom procenta od 37,5 % na navedeni iznos dobije se iznos od 66.134,58 KM. Vještak je pojasnio da Izvještaj o poslovanju podrazumijevaju odgovarajuću vrstu dopunskih izvještaja u odnosu na finansijske izvještaje na osnovu kojih je sačinio nalaz, a koje je privredno društvo „Borac Tenis“ uredno predavalo APIF-u u zakonom predviđenim rokovima.
Među strankama je nesporno da su tužiteljica i tuženi članovi društva „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka sa vlasničkim udjelima od po 37,50%. Međutim, sporno je da li je za društvo „Borac Tenis“ d.o.o. Banjaluka, čiji je tužiteljica član, nastupila šteta usljed nepravilnog upravljanja društvom od strane tuženog u periodu 2015.g.-2020.g., zbog čega je došlo do umanjenja imovine društva i nije vršena raspodjela dobiti tužiteljici prema njenom članskom udjelu.
Odredbom čl.31. st.1. tač.v) Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 127/08, 58/09, 100/11, 67/13, 100/17 i 82/19 – u daljem tekstu ZPD), propisano je da zastupnici društva imaju dužnost prema društvu, a stavom 2. ovog člana je propisano da su lica iz stava.1. ovog člana. dužna da rade u interesu privrednog društva.
Odredbom član 32. stav 1. ZPD propisano je da lica iz člana 31. stav 1 ovog zakona dužna su da u tom svojstvu izvršavaju svoje poslove savjesno, sa pažnjom dobrog privrednika, u razumnom uvjerenju da djeluju u najboljem interesu privrednog društva. Lica iz stava 1. ovog člana dužna su da svoju procjenu zasnivaju na informacijama i mišljenjima lica stručnih za odgovarajuću oblast za koje vjeruju da su u tom pogledu savjesna i kompetentna (stav 2). Lice koje postupa u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana nije odgovorno za štetu koja iz takve procjene nastane za privredno društvo (stav 3).
Odredbom član 33. stav 1 ZPD određeno je da su lica iz člana 31. stav 1 ovog zakona dužna da postupaju savjesno i lojalno prema privrednom društvu, dok je stavom 2 istog člana određeno da ova lica koja imaju lični interes dužna su da: ne koriste imovinu privrednog društva u ličnom interesu; ne koriste povlašćene informacije u privrednom društvu za lično bogaćenje; ne zloupotrebljavaju pozicije u privrednom društvu za lično bogaćenje; ne koriste poslovne mogućnosti privrednog društva za svoje lične potrebe i sl. (u daljem tekstu: dužnost lojalnosti).
U konkrentom slučaju, tužiteljica tvrdi da je tuženi društvu i njoj kao članu društva, upravljanjem društvom „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka protivno odredbama Zakona o privrednim društvima prouzrokovao štetu. Iz utvrđenog činjeničnog stanja slijedi da su TK Borac Banja Luka i „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka 2005. godine zaključili ugovor čiji je predmet bio pribavljanje novčanih sredstava za izgradnju sportske dvorane putem kredita. Dakle, cilj osnivanja društva „Borac Tenis“ d.o.o. je bilo podizanje kredita, a TK Borac je od svojih prihoda davao sredstva za isplatu rata kredita. Prema tadašnjem dogovoru, tuženi je ovlašćen za zastupanje društva „Borac Tenis“ d.o.o. U svom iskazu tuženi je potvrdio da je društvo osnovano radi podizanja kredita, a njegova funkcija je bila da se stara o vraćanju kredita, te je tuženi naglasio da je bio posebno zainteresovan za isplatu tog duga, jer je sredstvo obezbjeđenja kredita bio stan njegovih roditelja, a što ni tužiteljica nije osporila. Dalje, iz iskaza svjedoka V.M. proizlazi da skupštine društva nisu održavane ni dok je pravni prednik tužiteljice bio živ, iz čega se može se zaključiti da su članovi društva neformalno postizali dogovore u vezi društva, a jedina skupština održana je dana 02.06.2021. godine, kojom prilikom su većinom glasova (dva glasa za i jedan protiv) usvojeni finansijski izvještaji za period od 2015. godine do 2020. godine.
Odredbom člana 127. stav 1 ZPD-a je određeno da društvo sa ograničenom odgovornošću može vršiti isplate dobiti članovima u bilo koje vrijeme, ukoliko osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva nije drugačije određeno ili ako to plaćanje nije suprotno odredbama ovog zakona o ograničenju plaćanja (član 128. ZPD).
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da društvo može, ali nije obavezno da članovima isplaćuje dobit, već je postupanje u tom smislu određeno voljom članova društva.
U ovom slučaju, dobit je evidentno postojala i nije isplaćivana, ali iz izvedenih dokaza proizlazi da su se iz ostvarene dobiti pokrivali gubici društva.
Po ocjeni ovog suda činjenica što se neraspoređena dobit umanjuje za iznos pretrpljenih gubitaka, a bez saglasnosti skupštine, ne predstavlja protivpravno postupanje tuženog budući da je logično da se gubici u poslovanju nadoknađuju iz dobiti, a iz izvedenih dokaza je vidljivo da su članovi društva „Borac Tenis“ d.o.o. ,sve poslovne odluke donosili usmeno i rukovodili se krajnjim ciljem osnivanja društva, a to je podizanje i vraćanje kredita. U tom pravcu, neosnovani su i navodi tužiteljice koji se tiču umanjenja osnovnog kapitala društva po knjigovodstvenoj evidenciji. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke proizlazi da je iznos osnovnog kapitala iskazan u poslovnim knjigama neusklađen sa njegovim iznosom iskazanim u sudskom registru, ali da se isti smanjio za iznos gubitka. Kako radnje tuženog u pokrivanju gubitaka iz stečene dobiti sud cijeni kao opravdane, ne može se govoriti o protivpravnom djelovanju tuženog u tom smislu.
Isto tako, u pogledu pozajmica i kratkoročnih kredita koje je tuženi uzimao u ime društva, a bez saglasnosti skupštine društva, sud ne nalazi da su od uticaja iz razloga što se radi o realizovanim obavezama. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke slijedi da u periodu od 2015. godine do 31.12.2020. godine društvo nije imalo novih dugoročnih kreditnih zaduženja, a da je obaveze po dugoročnom kreditu iz 2014.g. izmirilo u potpunosti u 2016. g, da se u 2015.g. i 2016.g. kratkoročno zaduživalo kod banke, ali je u istoj godini izvršilo otplate kredita i da se zaduživalo po finansijskim pozajmicama direktora društva V.J., ali su obje pozajmice otplaćene u 2016.g. i 2019.g. Kada se ima u vidu da štetnost ovih kreditnih poslova nije dokazana i da su svi u cijelosti realizovani, a nisu uticali na visinu osnovnog kapitala (to je učinio samo gubitak u poslovanju), to nema mjesta tvrdnjama da je ovakvim postupanjem tuženi nanio štetu društvu.
Imajući u vidu sve izneseno, sud smatra nisu ispunjeni uslovi za utvrđenje da je tuženi kao ovlašćeno lice društva „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka, postupao protivno odredbama čl. 32. i čl. 33. ZPD-a.
Odredbom člana 154. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85, 45/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 – u daljem tekstu: ZOO) propisano je da ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
Odredbom člana 155. ZOO-a regulisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
Naknada štete se može zahtijevati pod uslovom da se dokaže da je nastala šteta, ko je štetnik, njegova deliktna sposobnost-odgovornost, protivpravnost njegove oštećujuće radnje i uzročno posljedični odnos između protivpravne radnje štetnika i nastale štete.
U cilju utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po vještaku ekonomke struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke Dejana Radića od 30.12.2021. godine proizlazi da se kod privrednog subjekta „Borac Tenis“ d.o.o. Banja Luka osnivački kapital nije mijenjao u periodu od 2005. godine do 2020. godine i iznosio je 2.000,00 KM, da u periodu od 2015.g. do 31.12.2020. godine društvo nije imalo novih dugoročnih kreditnih zaduženja, a da je obaveze po dugoročnom kreditu iz 2014. izmirilo u potpunosti u 2016. godini, da se u 2015.g. i 2016.g. kratkoročno zaduživalo kod banke, ali je u istoj godini izvršilo otplate kredita, da se zaduživalo po finansijskim pozajmicama direktora društva V.J., gdje su obje pozajmice otplaćene u 2016.g. i 2019.g, da je društvo u periodu od 2015. do 2020. godine poslovalo sa gubitkom od 75.871,00 KM, da je taj gubitak pokriven iz neraspoređene dobiti iz ranijih godina (dobit ostvarena do 2015. godine), da je neraspoređena dobit ostvarena do 31.12.2014. godine iznosila 117.671,00 KM i da je svake godine umanjivana za iznos ostvarenog gubitka, tako da je na dan 31.12.2020. godine iznosila 63.928,00 KM, da u periodu od 2015. do 2020. godine nije bilo isplate dobiti članovima društva, te da je neto kapital u 2015. iznosio 196.972,00 KM, a krajem 2020. godine 124.218,00 KM i da se isti smanjio za iznos gubitka. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio, jer je nalaz urađen u skladu sa pravilima nauke i vještine, na osnovu vjerodostojne dokumentacije, a ni same stranke nisu imale suštinskih prigovora na izradu nalaza i dato mišljenje vještaka.
Kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke postojala je neraspoređena dobit, a nije bilo isplate dobiti članovima društva, ali tužiteljica nije dokazala da je ikada donesena odluka da se ista raspoređuje, a po kojoj odluci se eventualno nije postupalo. Dakle, ostalo je nedokazano da je nastupila šteta članovima društva time što nije isplaćivana dobit. Kao što je već rečeno, cilj društva je mogućnost ostvarivanja kreditnih sredstava kod banke, a ne primarno postizanje dobiti za članove tog društva. Iz iskaza svjedoka V.M. proizlazi da je trenutno stanje računa 900,00 KM, a da se na kontu neraspoređene dobiti vodi iznos od 63.928,00 KM, ali da tih sredstava u gotovini nema. Isto potvrđuje i vještak u nalazu i mišljenju. Međutim, treba imati u vidu da su ta sredstva konstatovana na kontu na dan 31.12.2020. godine, a tužiteljica je tužbenim zahtjevom obuhvatila period od 2015. godine do 2020. godine te shodno navedenom tužiteljica nije dokazala da je tuženi u smislu odredbi čl.154. i 155. ZOO, prouzrokovao štetu društvu odnosno tužiteljici.
Tuženi je istakao prigovor zastare potraživanja.
Zastarjelošću, u smislu odredbe člana 360. stav 1 ZOO-a, prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze, a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena u okviru kome povjerilac nije vršio svoje pravo, ako se onaj na kome leži obaveza ispunjenja, pozove na zastarjelost.
Prema članu 47. st. 1 i st. 3 ZPD-a pravo na isticanje zahtjeva za naknadu štete je vremenski ograničeno i iznosi šest mjeseci od dana saznanja za razloga podnošenja tužbe, odnosno za tri godina od dana dospjelosti, te se isto odnosi na potraživanja ortaka, članova i akcionara prema privrednom društvu i potraživanja privrednog društva prema ortacima, članovima i akcionarima.
U konkretnom slučaju se radi o potraživanju jednog člana društva prema drugom članu društva, pa pored navedenih relevantne su odredbe člana 376. ZOO-a kojim je određeno da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (stav 1). U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala (stav 2).
Kako je tužiteljica na osnovu rješenja o registraciji Okružnog privrednog suda Banjaluka br. 057-0-Reg-17-001552 član društva „Borac Tenis“ d.o.o., postala 14.03.2018.god. te kako je na osnovu rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci od 31.05.2018.god., rješenja Višeg privrednog suda od 14.08.2018.god. i na osnovu pismena tuženog od 01.04.2019.god. i 18.06.2019.god., saznala o poslovanju i finansijskom stanju društva u vanparničnom postupku, a tužbu podnijela 06.05.2021.god., proizlazi da je prigovor zastare u smislu prethodno navedenih odredbi, neosnovan.
Imajuću u vidu navedeno, te činjenicu da po ocjeni ovog suda, tužiteljica u smislu čl.7. i čl.123. ZPP, nije dokazala da je radnjama tuženog protivno odredbama čl.32. i 33. ZPD nastupila šteta iz člana 155. ZOO-a, u vezi sa čl. 154. i čl. 190. ZOO-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Odluka o troškovima zasnovana je na odredbama člana 386. ZPP-a, kao i odredbama člana 387. i 396. navedenog zakonskog propisa. Imajući u vidu iskazani troškovnik punomoćnika tuženog i radnje preduzete u postupku, a bile su potrebne za vođenje parnice, sud je tuženom priznao troškove i to: sastav odgovora na tužbu, pristup na dva održana ročišta, sve po 350 bodova, odnosno 700,00 KM, jedno odgođeno ročište – 350 KM; po vrijednosti boda od 2 KM. Na obračunati iznos od 2.450,00 KM, dosuđena je paušalna nagrada od 25% (612,50 KM) i nagrada za vrijeme 240,00 KM (30 bodova x 4h), što ukupno iznosi 3.302,50 KM. Na ovaj iznos je obračunat PDV od 17% (561,42 KM), što sve ukupno iznosi 3.863,92 KM.
Sud je troškove obračunao primjenom Tr. br. 2. (procjenljivi sporovi – 350 bodova), Tr. br. 9. (nagrada za vrijeme) i Tr. br. 12. (paušalna nagrada) i člana 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 68/05).
Na osnovu svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Sudija
Ljubica Komljenović
Pravna pouka:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Višem privrednom sudu u Banjoj Luci u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu.