BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HRECEGOVINE
HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI KANTON
KANTONALNI SUD U MOSTARU
Broj: 53 0 P 073310 21 Gž
Mostar, 13.09.2023. godine
Kantonalni sud u Mostaru, u vijeću sastavljenom od sudija: Rabije Tanović, kao predsjednice vijeća, Merime Ćatić i Vere Sudar, kao članica vijeća, u parničnom postupku tužiteljice D.R. iz S., …, koju zastupaju punomoćnice advokati iz ZAK Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac, iz Mostara, protiv tuženih: 1. D.R.1, …, S., 2. A.R., …, S., 3. A.P., rođ. R., …, S. i 4. M.R., …, S., svi zastupani po punomoćniku Branku Mandrapa, advokatu iz Čapljine, radi predaje nekretnine u posjed, v.sp. 30.100,00 KM, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 073310 19 P od 17.03.2021. godine, na sjednici vijeća održanoj 13.09.2023. godine, donio je:
PRESUDU
Žalba tužiteljice se djelimično uvažava i prvostepena presuda djelimično preinačava u dijelu odluke o troškovima postupka, na način da se obavezuje tužiteljica platiti tuženim parnične troškove u iznosu od 5.884,75 KM (umjesto dosuđenih 9.301,00 KM), dok se u ostalom dijelu žalba tužiteljice odbija i prvostepena presuda potvrđuje.
Obrazloženje
Prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Dužni su tuženi D.R.1, A.R., A.P. i M.R. odmah predati tužiteljici D.R. u posjed nekretninu – kuću u Vidovu polju Stolac, prizemnicu sa visokim potkrovljem površine 150 m2 neuknjiženu, izgrađenu na kč. 600/140 K.O… upisanu u z k. ul. br. 41 sa pripadajućim zemljištem označenim kao k č. 600/140 … u površini od 348 m2.“
Tužiteljica je obavezana da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.301,00 KM, u roku od 30 dana.
Tužiteljica blagovremenom žalbom pobija prvostepenu presudu iz svih razloga predviđenih članom 208. stav 1. ZPP-a, te predlaže da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev iz podneska od 26.10.2020. godine ili presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. U žalbi navodi da prvostepeni sud nije odlučio o konačno opredjeljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 26.10.2020. godine dostavljenom nakon izvršenog uviđaja i nalaza vještaka geometra, čime je povrijedio odredbe čl. 209. stav 1. u vezi sa članom 2. stav 1. ZPP-a; da je povrijedio i odredbu člana 191. ZPP-a, te člana 188. u vezi sa članom 184. stav 2. ZPP-a; da je iz odgovora na tužbu i tokom prvostepenog postupka jasno da tuženi ne osporavaju vlasništvo tužiteljice, a tuženi pod 1. i 2. ne osporavaju da su u posjedu predmetne nekretnine, pa svoje eventualno pravo na nekretnini ne mogu ostvarivati kroz ovaj postupak; da je dokazala da je sa pokojnim mužem pribavila zemljište, da su zajedno sagradili u grubo prvi sprat, a poslije njegove smrti svojim sredstvima i uz pomoć lokalne zajednice, rodbine i prijatelja digla potkrovlje, te u predmetnoj nekretnini po adaptaciji živjela sa mldb. kćerkom MLDB.1 do narušenih porodičnih odnosa, kada su joj to pravo osporili i onemogućili tuženi; da je tužiteljica priložile račune na ime ulaganja i izgradnje; da je izvela dokaze da je kuću gradila, te istu jedino ona posjedovala, da je priložila dokaz o vlasništvu na zemljištu, pa je ostvaren prvi uslov iz člana 127. Zakona o stvarnim pravima; da je sud izvodio zaključke o nezakonitom sticanju prava vlasništva iako o tome nije ovlašten raspravljati u ovom postupku; da je priložila dokaze da su joj tuženi osporili i onemogućili posjed i da su istovremeno u posjedu nekretnine, te je jasan i drugi uslov iz člana 127. Zakona o stvarnim pravima, da joj tuženi osporavaju i spriječavaju ostvarivanje njenog prava, te ukoliko je za sud upitan osnov treba presuditi uvažavajući sudsku praksu da veći tužbeni zahtjev u sebi sadrži manji. Osporava i odluku o troškovima jer je prvostepeni sud tuženim pogrešno odmjerio troškove za zastupanje u visini koja prelazi prosječnu mjesečnu plaću u FBiH za pojedini mjesec u kojem je preduzeta radnja u postupku, da se za nastavak ročišta dosuđuje puni iznos umjesto 50%, a za uviđaj 75% naknade, da su pogrešno dosuđeni troškovi prevoza punomoćnika i da je tuženim priznata naknada na ime građevinskog vještačenja koje nije služilo u dokaznom postupku.
Tuženi nisu dostavili odgovor na žalbu.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, kao i u smislu odredbe čl. 221. Zakona o parničnom postupku – ZPP-a (Službene novine Federacije BiH broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), ovaj sud je odlučio kao u izreci ove presude, iz sljedećih razloga:
Neosnovana je žalba tužiteljice u odnosu na povrede odredaba parničnog postupka, jer prvostepeni sud nije sudio izvan i preko postavljenog zahtjeva (član 2. stav 1. ZPP-a), pobijana presuda ima sadržaj određen odredbama člana 191. ZPP-a, a neblagovremenost donošenja presude i izrade pismenog otpravka (član 184. ZPP-a) nije predmet raspravljanja u ovom žalbenom postupku, kod činjenice da je žalba tužiteljice blagovremena.
Predmet tužbenog zahtjeva je predaja u isključivi posjed nekretnine-kuće u Vidovu polju Stolac, prizemnice sa visokim potkrovljem s površinom zemljišta pod kućom 99 m2 i garažom 34 m2, izgrađene na građevinskom zemljištu označenom kao k.č. 600/140 upisanu u zk. ul. broj 41 k.o. ... i u posjedovni list 465 za k.o. ..., sa pripadajućim zemljištem u površini od 348 m2.
Nije sporno da se nekretnina (oznaka kao u izreci prvostepene presude) čiju predaju u posjed tužiteljica traži, odnosi na kuću u Vidovu Polju Stolac, prizemnicu sa visokim potkrovljem i izgrađenu na k.č. 600/14 k.o… sa pripadajućim zemljištem u površini 348 m2, da se u sklopu prizemlja kuće nalazi garaža. Kod takvog stanja stvari, za rješenje ovog spora između ovih parničnih stranaka, nisu od uticaja navodi žalbe, kojima se ističe da prvostepeni sud nije odlučio o konačno opredijeljenom zahtjevu nakon nalaza vještaka geodetske struke. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom iz tužbe o kojem je odlučeno pobijanom presudom individualno odredila parcelu i neuknjiženu kuću (u sklopu prizemlja i garažu), koje traži u posjed od tuženih, pa se može smatrati da je stvar čiju predaju u posjed traži dovoljno identifikovana, odnosno određena, pa sud nije sudio izvan i preko postavljenog zahtjeva.
Tužiteljica u tužbi i tokom postupka tvrdi da je vlasnica neuknjižene kuće u Vidovom polju, Stolac, izgrađene na zemljištu na kojem je upisana kao isključiva vlasnica, da je kuću ozidala zajedno sa pokojnim mužem za njegova života, a nakon njegove smrti sama izgradila visoko potkrovlje, pokrila i napravila fasadu, da je prvotuženi u aprilu 2019. godine uz ozbiljne prijetnje istjerao iz kuće, i mldb.1 odveo na adresu svog prebivališta u Kruševo, da su prvo, drugo i trećetuženi njena punoljetna djeca, da tuženi bez njenog odobrenja i saglasnosti drže u posjedu nekretninu, te joj istu odbijaju predati u posjed. Tuženi osporavaju tužiteljici pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini tvrdeći da je činjenica upisa tužiteljice u zemljišne knjige kao vlasnika na zemljištu, oboriva pretpostavka, da su tužiteljica i njen pokojni suprug zajedno kupili zemljište na kojem je bila nedovršena kuća, a za života pokojnog Joze ozidani su stubovi i izlivena gornja ploča, da nakon smrti njenog supruga tužiteljica nije finansirala gradnju kuće, već je ista finansirana od donacija i pomoći šire porodice pokojnog J.R., da nije provedena ostavinska rasprava iza pokojnog J.R., te da su tuženi 1, 2 i 3 nasljednici iza svog oca i na spornoj nekretnini i u trenutku njegove smrti postali suvlasnici i suposjednici iste.
U prvostepenom postupku iz nalaza vještaka geodetske struke Kate Biloš od 25.09.2020. godine i skice lica mjesta, koja je izvršila identifikaciju parcele na licu mjesta, utvrđeno je da se predmetna k.č. broj 600/140 k.o… upisana u posjedovni list broj 465 k.o… vodi u posjedu tužiteljice, a u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj 41. k.o… kao vlasnik nekretnine upisana je tužiteljica sa 1/1 dijela.
Provedenim vještačenjem po vještaku geodetske struke utvrđeno je da se na predmetnoj parceli nalazi kuća prizemlje i visoko potkrovlje s površinom zemljišta pod kućom 99 m2 i garaža površine 34 m2, a prema skici lica mjesta u sklopu prizemlja se nalazi garaža, što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta.
U prvostepenom postupku iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Nenada Krčum, sačinjenog nakon uvida na licu mjesta, utvrđeno je da je predmetna nekretnina u funkciji i ista se koristi za stanovanje i to prizemlje, a sprat nije dovršen, pa se isti ne koristi, da je krov na kući urađen, da su otvori vanjski PVC sa roletama, unutarnji drveni u prizemlju, na spratu nisu postavljeni, unutrašnji zidovi malterisani i okrečeni u prizemlju, a na spratu nisu malterisani, pod, parket i keramičke pločice u prizemlju, a na spratu beton, instalacije, da su u prizemlju urađeni fini i grubi radovi, a na spratu samo dio grubih radova-glavni dovod, vještak je dao građevinsku i tržišnu vrijednost prizemlja i sprata kuće, kao i vrijednost zemljišta.
Saslušani svjedoci Z.P., M.R., P.R., Z.P., R.R., S.M., V.B. i B.R. potvrdili su navode četvrtotuženog M.R. da su nakon smrti supruga tužiteljice, oca tuženih 1-3 i brata tuženog pod 4, radovi na kući završeni sredstvima donacija odnosno sredstvima ovih svjedoka i općine Stolac, jer je želja pokojnog Joze bila da mldb. djeci napravi kuću.
Prvostepeni sud zaključuje da su tužiteljica i tuženi suvlasnici predmetne nekretnine, da su tuženi 1 i 2 faktički posjednici, jer su povremeno koristili kuću, ali odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužiteljica ne može zahtijevati samostalni posjed i time isključiti posjed tuženih, a da tuženi 3 i 4 nisu faktički posjednici.
Prema odredbi člana 126. stav 1. Zakon o stvarnim pravima (Sl. novine FBiH broj 66/13 i 100/13-dalje ZSP) vlasnik ima pravo da zahtijeva vraćanje stvari od lica u čijoj se državni stvar nalazi, a od lica koje ga protivpravno uznemirava da prestane sa uznemiravanjem. Odredbom člana 127. stav 1. ZSP propisano je da vlasnik da bi ostvario pravo na vraćanje stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se stvar nalazi u posjedu tuženog.
Prema tome, u ovoj parnici osnovanost tužbenog zahtjeva zavisi od činjenice je li tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina i da li su tuženi u faktičkom posjedu.
U konkretnom slučaju, tužiteljica se zk. izvatkom broj 41. k.o...legitimiše kao titular prava vlasništva na predmetnoj parceli, a osnovanost tužbenog zahtjeva zasniva na činjeničnim tvrdnjama da je vlasnik (vanknjižni) predmetne kuće, koja se sastoji od prizemlje i sprata, da je vlastitim radom i sredstvima izgradila sprat kuće. Međutim, sama činjenica upisa tužiteljice u zemljišne knjige kao vlasnika na navedenoj parceli ne znači da je tužiteljica zaista i vlasnik, jer činjenica upisa je oboriva pretpostavka. Tužiteljica je u zemljišnoj knjizi samo formalno upisana kao vlasnik na predmetnoj parceli bez stvarnog sadržaja prava vlasništva.
Pravo vlasništva na stvari stiče se nasljeđivanjem, nasljednik stiče vlasništvo nasljeđenih stvari u trenutku smrti ostavioca, ako zakonom nije drugačije određeno (član 23. ZSP). Nasljeđe se otvara smrću ostavioca, saglasno odredbi člana 126. Zakona o nasljeđivanju (Sl. list SRBiH br.7/80 i 15/80), koji je bio na snazi u vrijeme smrti supruga tužiteljice i oca tuženih 1, 2 i 3, a prema odredbi člana 133. istog zakona, u trenutku smrti ostavioca njegova zaostavština prelazi po sili zakona na njegove nasljednike. Na isti način je propisano otvaranje nasljeđa i članom 155. Zakona o nasljeđivanju (Sl. novine FBiH br. 80/14).
Budući da iz činjeničnog utvrđenja (kako navoda tužbe, tako i provedenih dokaza) proizilazi da je za izgradnju kuće tužiteljica koristila sredstva donacije, a ista nije dokazivala da je izgradnja izvršena pretežno ličnim sredstvima tužiteljice, pa kako donacija pripada svim suvlasnicima kuće (pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda FBiH broj Rev-801/04 od 08.12.2005. godine, objavljen u Biltenu sudske prakse FBiH broj 1/06), ne može se smatrati da je tužiteljica izgradnjom kuće - sprata stekla vanknjižno vlasništvo na spornoj nekretnini.
Prema odredbi odredbi člana 25. ZSP suvlasništvo postoji kada dvije ili više osoba ima pravo vlasništva na istoj stvari, ali tako da je dio svakog titulara određen srazmjerno cjelini (idealni dio). Suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom idealnom dijelu, te ima pravo na suposjed stvari (članovi 27. i 28. Zakona o stvarnim pravima). Suvlasnici mogu odlučiti da međusobno podijele posjed stvari i izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlašćenja. Iz ove zakonske odredbe proizlazi da bez sporazuma sa ostalim suvlasnicima nijedan suvlasnik ne može imati isključivi posjed stvari. Naprotiv, suvlasnici se u odnosu na cijelu suvlasničku stvar pojavljuju kao suposjednici. Prema tome, ukoliko jedan od suvlasnika drži cijelu suvlasničku stvar, bez sporazuma sa drugim suvlasnikom, on može tražiti da mu se stvar preda u suposjed, ali nikako u isključivi suposjed. Svi suvlasnici imaju pravo vlasništva na svakoj čestici suvlasničkog dijela. Slijedom navedenog, kako je tužiteljica zahtjevom tražila predaju u isključivi posjed nekretnine, to se u smislu naprijed navedenih propisa takvom zahtjevu ne može udovoljiti, jer i drugi suvlasnici takođe imaju pravo na suposjed nekretnine koja nije fizički podijeljena.
Pored toga tužiteljica nije dokazala da je bila prinuđena napustiti spornu kuću u kojoj je živjela 4 mjeseca, a na koje okolnosti su saslužani svjedoci I.R., D.R. i A.R.1, koji o tome nisu imali neposredna saznanja, niti je dokazala da je u garaži ostavila ključ od kuće, kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Neosnovanost tužbenog zahtjeva proizilazi iz činjenice da tuženi nisu u posjedu sporne kuće, tužena A.P. se udala, a tuženi D.R.1 i A.R. žive u porodičnoj kući sa babom, djedom i stricem tuženim M.R. u Kruševu, što je utvrđeno saglasnim iskazima tuženih i svjedoka B.R. i A.R.1, a prosuđuje se na bazi činjenica koje postoje u momentu zaključenja glavne rasprave, koji zaključak proizilazi i iz činjeničnih navoda tužbe, da je prebivalište tuženih 1, 2 i 4 na adresi …, tužene 3 …, dok je sporna kuća u ….
Tužiteljica tokom prvostepenog postupka nije dokazala niti jedan od propisanih uslova iz člana 127. ZSP, obzirom da je u predmetnoj kući i zemljištu u istom materijalno-pravnom položaju kao i tuženi, dakle suvlasnik je sa određenim dijelom kao i tuženi 1, 2 i 3.
S obzirom da razlozi prvostepene presude kojima se objašnjava da tužiteljica nije dokazala postojanje uslova potrebnih da se tuženi obavežu na predaju u posjed tražene predmetne kuće sa garažom i zemljištem, nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima, te da nisu osnovani navodi žalbe o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i povredi odredaba parničnog postupka, niti je ovaj sud našao da su učinjene neke druge povrede o kojima se vodi računa po službenoj dužnosti, žalba je odbijena (stav prvi izreke).
Međutim, žalba tužiteljice u odnosu na troškove postupka (stav drugi) je djelimično osnovana, jer je prvostepeni sud tuženim pogrešno odmjerio troškove za zastupanje u visini koja prelazi prosječnu mjesečnu plaću u FBiH za pojedini mjesec u kojem je preduzeta radnja u postupku. Prema Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi u F BiH (Sl. novine F BiH 18/05) nagrada advokatima za pruženu pravnu pomoć stranci za jednu preduzetu radnju ne može prelaziti jednomjesečnu prosječnu plaću u F BiH, pa tuženim prema vrijednosti spora i (sa uvećanjem za zastupanje više osoba do propisanog ograničenja u visini prosječne plaće), za sastav odgovora na tužbe od 26.11.2019. godine pripada iznos od 932,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu 18.02.2020. godine iznos od 934,00 KM, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta 06.07.2020. godine iznos od 971,00 KM, za zastupanje prilikom uviđaja 25.09.2020. godine iznos od 720,75 KM (961,00 KMx75%), za zastupanje na glavnoj raspravi 03.02.2021. godine iznos od 951,00 KM, za zastupanje na nastavku glavne rasprave 04.02.2021. godine iznos od 951,00 KM, za troškove uviđaja i vještačenja iznos od 425,00 KM, ili ukupno 5.884,75 KM.
Radi navedenog valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka, te umjesto iznosa od 9.301,00 KM, tuženim dosuditi iznos od 5.884,75 KM.
Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi za sastav žalbe, jer je neznatno uspjela sa istom i to u dijelu odluke o troškovima postupka.
Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci, primjenom odredbi čl. 226. i čl. 235. tačka 3. ZPP-a.
Predsjednica vijeća
Rabija Tanović