BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO NERETVANSKA ŽUPANIJA/KANTON
OPĆINSKI SUD U ČAPLJINI
Broj: 53 0 P 073310 19 P
Čapljina, 17.03.2021. godine
Općinski sud u Čapljini, sudac Emilija Zrnić, u pravnoj stvari tužiteljice D.R. iz S., …, zastupana po ZOU Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac, odvjetnici iz Mostara, protiv tuženika 1. D.R.1 iz S., …, 2. A.R. iz S., …, 3. A.P., rođena R., iz S., … i 4. M.R. iz S., …, svi zastupani po punomoćniku Branku Mandrapa, odvjetniku iz Čapljine, radi predaje nekretnine u posjed, vsp. 30.100,00 KM, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 04.02.2021. godine u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice Jelene Dalipagić Crnjac i tuženika pod 3. i 4. osobno i punomoćnika tuženih od 1. do 4., dana 17.03.2021. godine, donio je
P R E S U D U
I ODBIJA SE tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„ Dužni su tuženi D.R.1, A.R., A.P. i M.R. odmah predati tužiteljici D.R. u posjed nekretninu – kuću u Vidovu polju Stolac, prizemnicu sa visokim potkrovljem površine 150 m2 neuknjiženu, izgrađenu na kč. 600/140 K.O… upisanu u z k. ul. br. 41 sa pripadajućim zemljištem označenim kao k č. 600/140 … u površini od 348 m2.“
II Dužna je tužiteljica tuženicima naknaditi troškove postupka u iznosu od 9.301,00 KM a u roku od 30 dana.
O b r a z l o ž e nj e
Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica neuknjižene kuće u Vidovom polju, Stolac, koja se sastoji od prizemlja i visokog potkrovlja površine 150 m2, izgrađene na kč. 600/140 k.o… upisanu u zk. ul. br. 41 ZK Ureda Općinskog suda Čapljina. Tužiteljica dalje navodi da je na zemljištu upisana kao isključivi vlasnik. Tužiteljica ističe da je kuću ozidala i salila ploču zajedno sa pokojnim mužem J.R. za njegova života, a J.R. je umro … godine nakon čega je tužiteljica sama digla visoko potkrovlje, pokrila i napravila fasadu. Tužiteljica navodi da je u kući živjela sa malodobnom kćeri MLDB.1 do mjeseca travnja 2019. godine, kada ju je uz ozbiljne prijetnje po život iz kuće istjerao 1. tuženik, a malodobnu MLDB.1 odveo na adresu svog prebivališta Kruševo b.b., Stolac. Tužiteljica smatra da je razlog za takvo postupanje zajednička odluka i dogovor 1., 2. i 3. tuženika, uslijed narušenih obiteljskih odnosa, odnosno njihovog nezadovoljstva zbog tužiteljičine odluke da stupi u novi brak. Tužiteljica dalje navodi da su 1., 2. i 3. tuženi njena punoljetna djeca, a 4. tuženik djever iz prvog braka. Tužiteljica ističe da tuženi bez njenog odobrenja i suglasnosti drže u posjedu nekretninu te po usmenim zahtjevima tužiteljice istu odbijaju predati joj u posjed i ne dozvoljavaju joj pristup. Zbog svega naprijed navedenog tužiteljica predlaže sudu da donese presudu, makar i zbog propuštanja, kojom usvaja tužbeni zahtjev.
Tuženi u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavaju navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženici A.P. i M.R. stavljaju prigovor promašene pasivne legitimacije jer se oni ne nalaze u materijalno-pravnom odnosu povodom predmeta spora. Tužena A.P. je kćerka tužiteljice, udata je i živi sa svojom obitelji u Trijebnju i ne nalazi se u posjedu/su posjedu sporne nekretnine. Tuženi M.R. je brat pokojnog J.R., umrlog supruga tužiteljice, a ni on se ne nalazi u posjedu/su posjedu sporne nekretnine. Tuženici podsjećaju da je tužiteljica ustala vlasničkom tužbom na povrat stvari, te tuženi smatraju da je tužiteljica morala dokazati da je vlasnik sporne nekretnine i da se nekretnina nalazi u posjedu tuženika. Tuženici A.P. i M.R. navode da se ne nalaze u posjedu nekretnine i da nisu pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari te zbog toga predlažu sudu da se u odnosu na njih odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tuženi ističu da tužiteljica dokazuje da je vlasnica sporne nekretnine zemljišnoknjižnim izvatkom, iz koga je vidljivo da je ona upisana kao vlasnica zemljišta na kome je kuća podignuta, što predstavlja oborivu pravnu pretpostavku. Tuženici navode da to zemljište predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i njezina pokojnog supruga J.R., koji su za vrijeme trajanja braka kupili to zemljište od D.I. iz Č.. Tuženici navode da je u trenutku kupnje, na zemljištu zatečena nedovršena kuća, na kojoj su ugrubo bili ozidani zidovi i izlivena mrtva ploča, a za J.R. života, ozidani su stubovi i serklaž, te izlivena gornja ploča. Dalje tuženici ističu da su netočni tužbeni navodi da je tužiteljica nakon J.R. smrti sama digla visoko potkrovlje, pokrila i napravila fasadu. Tuženici tvrde da tužiteljica nije izvela te radove niti ih je platila, jer za to nije imala jednostavno sredstava, a svi ti radovi završeni su od strane šire obitelji pokojnog J.R., tj. njegovih roditelja i pomoći njegovih prijatelja i susjeda i to sa ciljem da se djeci osigura dom, što je bila molba i želja pokojnog J.R. pred samu smrt. Tuženici navode da tužiteljica nije financirala gradnju kuće ni u jednom dijelu, a gradnja je jednim dijelom financirana od donacije iz F BiH u iznosu od oko 15.000,00 KM. Dalje tuženici ističu da je kuća završena od strane šire obitelji pokojnog J.R. i ona, u najmanju ruku, čini bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog J.R.. Dalje tuženici navode da do danas nije provedena ostavinska rasprava iza J.R., te ističu da su oni tuženici D.R.1, A.R. i A.P. zakonski nasljednici iza svog oca, pa i na spornoj nekretnin, što znači da su u trenutku očeve smrti postali suposjednici sporne nekretnine. Tuženici dalje navode da su netočni navodi iz tužbe da je prvo tuženi D.R. istjerao tužiteljicu iz kuće uz ozbiljne prijetnje po život. Takođe tuženici dalje ističu da je točno da je između tužiteljice i njenog sina, prvo tuženog D.R.2, došlo do svađe kada je tužena saopštila djeci da se udaje i da će svog budućeg supruga dovesti da živi sa njima u kući, što djeca nisu mogla podnijeti, pa je došlo do svađe sa majkom, ali da je nisu istjerali iz kuće, pa ni prvo tuženi. Tuženici dalje navode da je tužiteljica otišla da živi sa novim bračnim partnerom u njegovom stanu, a da je zadržala ključ od kuće, koji posjeduju i prvo tuženi i drugo tuženi. Tuženici tvrde da tužiteljici ne osporavaju korištenje kuće, jer ista ima ključ i u svako vrijeme može doći u kuću, te smatraju da ni ona njima ne može osporavati da koriste kuću niti može tražiti da joj oni predaju posjed kuće. Dalje tuženici ističu da se u kući ne nalaze bespravno i navode da imaju pravo na posjed koje izvode iz prava na nasljedstvo iza svog svog pokojnog oca. Tuženici smatraju da je nebitno što je tužiteljica upisana kao vlasnica spornog zemljišta, jer to zemljište i kuća koja je na njemu podignuta čine bračnu stečevinu tužiteljice i njenog pokojnog supruga, pa time tuženici kao njihova djeca i nasljednici svog ocu svakom trenutku mogu tražiti da se izvrši ispravka upisa u zemljišnoj knjizi na način što će se pored tužiteljice i oni upisati kao suvlasnici nekretnine koji upis bi imao deklarativni, a ne konstitutivni učinak. Zbog svega naprijed navedenog tuženici predlažu sudu da tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, uz obavezu da tuženicima naknadi troškove postupka na jednake dijelove, sa zakonskom zateznom kamatom.
Na glavnoj raspravi je izvršen uvid i pročitani su dokazi: ZK Izvadak broj 41 za KO … od 12.09.2019., Rješenje Općinskog suda Čapljina 053-0-Dn-10-001305 od 19.11.2010., Dopis Hrvatskog Zavoda za MIO Područni ured Dubrovnik broj spisa 61781 od 06.08.2019., Zahtjev tuženika upućen Centru za socijalni rad Stolac od 26.08.2019. sa dopunom od 27.08.2019., Zapisnici Centra Stolac sačinjeni na dan 10.09.2019. o saslušanju D.R., mldb.1, A.P., A.R. i D.R.1, Rješenje Centra za socijalni rad Stolac 05-721/19 od 05.11.2019., Zahtjev za priključenje na distribucijsku mrežu krajnjeg kupca, Elektroenergentska suglasnost 05-02-2015/0111-5 od 09.02.2015., Ponuda br. 20049358 od 12.02.2015. za priključak el. energije, Račun 90048998 od 18.03.2015., Uplatnica na iznos od 2.340,00 KM na ime D.R. za priključak el. energije, Račun No 9017721 na iznos od 389,52 KM, Porezni račun br. 9.271-10/11 od 01.10.2011., Porezni račun 9.270-10/11 od 01.10.2011., Račun br. 01 od 02.01.2019. Miya d.o.o. Bišće Polje, Potvrda o prijemu donacije broj 06/09-02 (sa napomenom da je pogrešno označeno ime B.R. umjesto D.R.), Otpremnice Univerzal Gornji Vaskuf d.o.o. od 24.07.2009. broj 04-07-75, 01-07-325,04-07-74 i 04-07-765, Otpremnica Avista d.o.o. Mostar broj 000065/1 od 09.01.2015., Otpremnica Kera-Steel-Team d.o.o. broj 001-15/11 od 29.09.2011., Račun Grant Art –Kevo na iznos od 347,00 KM, Račun str Stanvok Rivine na iznos od 1.248,30 KM, Račun str Stanvok Rivine na iznos od 286,30 KM, Račun br 333-2012 Hercegovina Invest Stolac, Specifikacija radova sa cijenom materijala i ruka pisana u rukopisu te visine plaćane cijene sa ovjerom pečata i potpisa odgovorne osobe Hercegovina Invest d.o.o. Stolac, Izjava AL-CO d.o.o. Stolac od 14.02.2020., Računi MO Komerc na iznose od 12,00 KM, 300,00 KM, 216,00 KM, 23,50 KM, 6,00 KM, račun Ragel 1/10 od 17.08.2010., Ugovor o standardnom trajnom nalogu od 16.04.2009. od 16.04.2009., Zahtjev za razročenje oročenog depozita od 17.05.2013- Uni Credit bank, Isplatnica Uni Credit bank na ruke D.R. iznos od 10.693,42 KM na dan 17.05.2013., Ugovor o nenamjenskom kreditu broj Ugovora 446608/14 od 10.12.2014. između Intesa San Paolo Bank i D.R., Nalozi za isplatu Intese Sanpaolo Bank na ruke D.R.: 1. Dana 10.12.2014. iznos od 1.000,00 KM, 2. Dana 09.01.2015. iznos od 1.500,00 KM, 3. Dana 14.01.2015. iznos od 2.000,00 KM, 4. Dana 05.02.2015. iznos od 2.500,00 KM i 5. Dana 30.03.2015. iznos od 1.700,00 KM, Rješenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj: 05-35/6-1943/19S.Č. od 24.02.2020., Rješenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj 05-35/6-2119/19S.Č. od 29.04.2020., Zemljišno knjižni izvadak broj 053- 0-NAR-19-007 026 od 12.09.2019. za kč br 800/140, ZK ul. 41 KO…, saslušani su u svojstvu parničnih stranaka: tužiteljica D.R., prvo tuženi D.R.1, drugo tuženi A.R., treće tužena A.P. i četvrto tuženi M.R., saslušani su svjedoci: D.R., I.R. i A.R.1, Z.P., D.I., V.B., M.P., M.R., B.M., M.M., Z.P., R.R., S.M. i P.R..
Sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz nazočnost punomoćnika stranaka i vještaka a uviđaju su nazočili i tuženi A.P. i M.R..
Sud je proveo građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke Nenadu Krčum, a na okolnosti sačinjavanja tlocrt kuće (prizemlje i sprat) izračunati građevinsku i tržišnu vrijednost prizemlja i izvedenih radova u prizemlju, zaključno s gornjom pločom, izračunati i iste takve vrijednosti za sprat kuće.
Sud je proveo geodetsko vještačenje po vještaku geodetske struke Kati Biloš a po prijedlogu tužiteljice, sa zadatkom da vještak izvrši identifikaciju sporne nekretnine te na skici lica mjesta ucrta kako zemljište tako i sve što se na istom nalazi, kao i po prijedlogu tuženika da vještak geodetske struke izvrši identifikaciju nekretnine na terenu, sačini skicu lica mjesta na kojoj će prikazati zatečene građevinske objekte.
Cijeneći sve provedene dokaze sud je odlučio kao u izreci Presude.
Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se ispred ulaza u prizemlje s lijeve strane nalazi šaht za vodu, na kući da su PVC otvori s griljama. Iza kuće da je septička jama. Stranke su učinile nespornim da septička jama koja se nalazi na zemljištu je napravljena za obje kuće ne samo spornu kuću, a za kuću vlasništvo P.L.. Dalje je utvrđeno da na garaži nema vrata. U prizemlje se ulazi u hodnik, iz hodnika s lijeve strane nalaze se 2 sobe u produžetku kupatilo s WC-om, s desne strane ulazi se u dnevni boravak s kuhinjom a iz kuhinjskog djela u ostavu.
Podni dio u dnevnom boravku parket, u sobama laminat, kuhinjski dio i kupatilo s wc - om na podu pločice urađena je sva elektro vodovodna i kanalizaciona instalacija, kupatilo opremljeno i sve prostorije namještene.
Vrata je otključao punomoćnik tuženika, koji izjavljuje da mu je ključ dao tuženik D.R.1. Sudac konstatira da je tužiteljica izjavila da nema ključ.
Vještak građevinske struke postavlja upit da li kuća ima projekt. Tužiteljica izjavljuje da ima projekat.
Dalje je utvrđeno da visoko potkrovlje je u biti jedna prostorija s tim da u jednom djelu prostorije je zid uz dimnjak. Pod je beton, zidovi su od elemenata, izuzev još jednog dimnjaka koji je od cigle. Iz prostorije se na istočnu stranu izlazi na balkon, koji je nadstrešica za prizemlje te se izlazi na veliku terasu na sjevernu stranu, koja je u biti ploča iznad garaže.
Na balkonu i terasi su keramičke pločice. Na istočnom kutu prostorije vidljivo je da je provedena elektro instalacija, doveden izvod za vodu kao i odvod. Tužiteljica i 3. tužena čine nespornim da je lijevo od ulaza u prostoriju uz zid koji je ozidan predviđena banja te da je tu također dovod vode i odvod kanalizacije. U prostoriji se nalazi kada koja nije montirana i veća količina brodskog poda, te vidljivo da ima ostalog materijala koji nisu predmet spora.
Tužiteljica izjavljuje a na upit vještaka geometra da je zid na međi s lijeve strane izlila tužiteljica na svojoj parceli kao i uzlazni dio i teren ispred kuće.
U svom nalazu vještak geodet je naveo da je na temelju uvida u kopiju katastarskog plana za K.O… izvršio identifikaciju parcele označene kao k. č. br.600/140 zv. Građevinsko Zemljište neplodno 348 m2 upisana u Posjedovni list broj 465 K.O… na ime D.R., kao i u Z.K. ul. br.41 K.O…, s 1/1 dijela na ime D.R.. Vještak dalje navodi u svom nalazu da je parcela ograđena betonskim zidom visine cca 30-40cm sa istočne, južne i zapadne strane, dok sa sjeverne strane nije ograđena. Na parceli se nalazi kuća prizemlje i visoko potkrovlje s površinom zemljišta pod kućom 99 m2, kao i garaža površine 34 m2. Ističe da se na parceli nalazi vidljiv šaht prikazan na skici. Ulaz na potkrovlje je sa južne strane u kuću, a ulaz na prizemlje je sa istočne strane u kuću, dok su obadva ulaza na parcelu sa pristupnog puta.
U svom nalazu vještak građevinske struke je naveo da je predmetna nekretnina u funkciji i ista se koristi za stanovanje i to prizemlje a sprat nije dovršen pa se isti ne koristi. Ističe da je analiza stanja nekretnine je provedena na temelju obilaska lokacije, uvida u dostupnu dokumentaciju, te snimanje postojećeg stanja objekta i instalacija. Nalaz i tržišna vrijednost nekretnine urađena je na temelju zakonskih propisa i normativa u oblasti građevinarstva. Vještak navodi da se nekretnina nalazi u gradu Stolac naselje Donji Poplat, sa definiranom primarnom i sekundarnom infrastrukturom, a lokacija predstavlja individualna stambenu izgradnju stambenih kuća, pristup lokaciji je omogućen sa mjesnog puta. Priključci elektroinstalacije, TT mreža, vodovod i kanalizacija, objekt – stambeni, visoko gradnja, namjena objekta za stanovanje, gradnja objekta: cca 2010/12 godina. U samom opisu objekta vještak je naveo da je konstrukcija objekta monolitna a. b. - dio elementi, a dio beton, međukatne konstrukcije a. b. ploče, pokrov - krov na zgradi-kući a. b. kosi sa pokrovom crijep, otvori vanjski PVC sa roletama, unutarnji drveni prizemlje, kat nisu postavljeni, unutarnji zidovi malterisani i okrečeni prizemlje, a kat nisu malterisani, pod parket i keramičke pločice u prizemlju, a na katu beton, instalacije: struja, voda i kanalizacija, prizemlje urađeni fini i grubi radovi ,a na katu samo dio grubih radova-glavni dovod. Što se tiče okućnice predmetnoj zgradi -kući pripada dvorište sa zelenim površinama i ogradom parapetnim zidom od a betona. Vještak je u nalazu naveo da je neto građevinska površina prizemlja objekta 93,54 m2 (83,69 m2,), bruto građevinska površina je 102,90 m2, dok je bruto volumen 267,54 m3, dok je neto građevinska površina kata/potkrovlja 97,92 m2, bruto građevinska površina 107,72 m2, bruto volumen 280,08 m3. Korisna površina kuće je 191,46 m2 (za obračun 163,98 m2), a svijetli otvor etaže h=2,60 m. Površina zemljišne parcele k. č. 800/140 K.O…=348,00 m2. U svom nalazu vještak je dao zaključak u kojem navodi da je građevinska vrijednost prizemlja 74.364,94 KM, tržišna vrijednost prizemlja 83.679,12 KM, vrijednost zemljišta 4.008,96 KM, građevinska vrijednost kata/potkrovlje 41.063,89 KM, tržišna vrijednost kat/potkrovlje 46.732,00 KM.
Tužiteljica je izjavila na glavnoj raspravi da je zemljište kupila ona i njen pokojni suprug ne sjećam se točno godine, da su kupili od fizičke osobe na kojoj se nalazila kuća koja je bila izidana do serklaža, dakle mrtva deka, izidani zidovi kuće do deke, bez garaže, bili su ozidani vanjski i nosivi zidovi. Za života pokojnog J.R. iskopni se temelji za garažu i sve skupa sa kućom i garažom izlijeva se ploča, da su to sve financirali pokojni suprug i ona zajednički. Dalje izjavljuje da suprug umire 2008.godine, da nakon toga nastavlja izgradnju kuće uz pomoć rodbine, prijatelja i kumova, te uz pomoć rodbine i njene i muževljeve i završava se na takav način do stanja kako je sada, da od 2016.godine više ništa nije rađeno. U prizemlje da se useljava ona i malodobno dijete MLDB.1, sinovi ostaju u Kruševu, a da su one skoro svaki dan išle u Kruševo. U tu kuću da su kćerka MLDB.1 i ona uselile 2019.godine, a do tada da je živjela u Kruševu u zajedničkom domaćinstvu sa svekrom, svekrvom i djeverom M.R., međutim, od 01 – 04. mjeseca ona i MLDB.1 da su bile u toj kući u Vidovu polju koja je predmet spora, a tada je spoznajom njene obitelji da se ima namjeru udati, najstariji sin prijetio i rekao da mora izaći iz kuće, dao joj nedjelju kao krajnji rok, a da je ona subotom napustila kuću i ostavila mu ključ.
Dalje izjavljuje da A.R. i A.P. joj nisu niti prijetili niti govorili da napusti kuću, ali nakon što je istu napustila, da M.R. nije uselio stalno u tu kuću, ali je više puta dolazio u tu kuću i boravio tu, a da ne zna da li je on nešto unio u tu kuću ili nije.
Na okolnost financiranja gradnje nakon smrti pokojnog supruga izjavila je da je počela raditi u Komunalnom, otvorila trajni nalog, dio od plaće da je išao na trajni nalog, nakon iskupljene određene svote novca bi uložila i odradila neke radove i većinom tako postepeno radila dok su bila manja djeca i manji prohtjevi, kasnije kad joj je trebalo više da je digla kredit u Sanpaolo banki i priključila električnu energiju, postavila PVC otvore i odradila dobar dio, podove i drvenariju u kući. Obitelj, kumovi i prijatelji da su joj pomagali u smislu da su radili besplatno. Ostali dio novca da je koristila za pokrivanje troškova života obitelji. Dalje je izjavila da od momenta kada je prvo tuženom predala ključeve kuće nema pristup kući, da joj je poznato da stariji sin je bio u kući dok je imao koronu, nekad ih vidi, nekad ih vidi neko ko nju poznaje, pa joj to prenese, da ostali povremeno dolaze na kraće, dakle, ne borave stalno. dalje je izjavila da je pokušala postići dogovor sa sinovima ali da nisu sa njom htjeli pričati, tako da nije ni predlagala šta je htjela predložiti.
Na upit suca: tužiteljica izjavljuje, da ne sporim pravo na su posjed tuženicima D.R.1, A.R. i A.P. ali osporavam pravo tuženiku M.R. na su posjed.
Na okolnost gdje je ostavila ključ nakon napuštanja kuće izjavila je da je poslala poruku starijem sinu i ključ ostavila u garaži u posudi i tako u poruci i napisala, da su D.R.1 i A.R. imali svako svoj ključ, da je A.P. imala prije ključ, ali je 20 dana prije napuštanja kuće, D.R.1 izbio vrata ulazna, tako da je mijenjala komplet vrata i uz ta vrata da su došla tri kljuća i jedan je ostao a ta dva druga ključa dala D.R.1 i A.R., a A.P. da nije dala novi ključ, da nakon napuštanja kuće više do uviđaja nije dolazila u tukuću da joj nije poznato šta je bilo sa tim ključem koji je ostavila, da garaža nema vrata, da od kata kuće je bilo dosta ključa i imala je ona, D.R.1 i A.R. i A.P., da taj ključ od kata jedan je ostao kod nje nekoliko dana, da nije ni znala da je kod nje, da je bio u autu i predala ga A.R., da A.R. to nije htio, a da je zahtijevala da mu ga preda.
Dalje je izjavila da joj je prijetio samo D.R.1 porukama i pred I.R. u Kruševu, da joj je prijetio da će je ubiti, da će kuću minirati., da nije bila prisutna tada niti ikada bila s njim licem u lice kada joj je prijetio, ali je on te prijetnje izgovorio pred svjedokom Ilijom u Kruševu, da joj je to sve prenio, da ju je D.R.1 zvao telefonom i prijetio, a i slao joj poruke, a da ne zna kada je I.R. bio s njim da li je D.R.1 tada slao poruku ili je neki drugi put.
Dalje je izjavila da ne može dati cifru niti otprilike, koliko je uložila u kuću, da porodiva pokojnog muža nije financijski pomagala ali da su u fizičkom radu i klali su janjce i počastili majstore ,da je na kući radila firma Kevo fasadu, te radove da je platila , Građevinsko iz Stoca visoko potkrovlje i ostalo, a platila isto ona, da je materijale kupovo M.R. a da je on rođak pokojnog muža, Lj.M. da je njen prijatelj i da je dao bravariju, a njen brat da je radio radove, P.R. koji je kum iz Kruševa je dao novac. J.Š. da joj je dao sve keramičke radove i odradio besplatno, M.P. koji je muževa rodbina, je sve što se tiče drvenarije, V.B. je svu vodu razveo, M.P. otvore a te PVC otvore da je platila, namještaj za prizemlje da je sama kupila i otplaćivala na rate da je projekat radio R.R. i da je to bio poklon od njega, nije ga niko platio.
Dalje izjavljuje da je putem donacija od Općine dobila oko 30.500,00 KM, a pretpostavlja da je donacija a sve u materijalu, da je imala još donaciju, direktora željezare Žulj gdje je pokojni muž radio jedan dio za banju materijala da je donirao od sebe privatno, da je njeno mišljenje da su sve donacije i besplatni radovi davani i činjeno njoj i njenoj djeci.
Dalje je izjavila da A.P. živi u Trijebnju jer je tamo udata, a M.R. živi u Kruševu, u e obiteljskoj kući gdje su svi živjeli, da A.P. i M.R., dolaze povremeno, ne koriste predmetnu kuću, ali da ih je obuhvatila zato što daju podršku Draženu, a da ih je viđala da dolaze dosta puta, da ih je vidjela da ulaze u kuću, a nije vidjela da li otključavaju kuću.
Tuženi D.R.1, izjavio je da nije nikada slao prijeteće poruke, da će je ubiti, da će minirati kuću niti bilo što slično, niti nešto slično govorio pred I.R. koji se danas treba saslušati kao svjedok, niti od nje tražio da napusti kuću, samo je rekao da tu D. ne dovodi u tu kuću jer je D. njen sadašnji muž, o kojem ima loše mišljenje. Da ne zna točno datum da je bio 04 mjesec 2019.godine kada je tužiteljica poslala njemu poruku da je napustila kuću „eno ti ključ u garaži“ , međutim da nije sam išao u kuću niti uzimao ključ, jer je imao svoj ključ, godinu prije ovog događanja da je razvalio ulazna vrata u prizemlju, žurio se na posao, unutra su mi bile stvari, nije imao ključ, da je tužiteljica promijenila ta vrata i imao ključ od novih vrata , da je od kuće ključ ima on, tužiteljica, A.R. da je imao ključ, ali da ga je ostavio kod sestre tužiteljice zato što je on svoj ključ bio zaboravio i trebao taj ključ od tužiteljičine sestre uzeti, ali ga nije nikada uzeo, da od kata kuće ključevi su bili kod tužiteljice, poznato mu je da je jedan ključ dala A.R. 2.tuženiku i taj je ključ kod njega, a taj ključ mu je dala nakon što je napustila kuću, da nezna kako mu je dala ključ, nakon što je tužiteljica napustila kuću da brava nije mijenjana, da ne osporava su posjed tužiteljici niti ga je ikad osporavao, da je kuću koristila tužiteljica i sestra M., ponekad bi prespavao tu on i A.R. je rijetko prespavljivao, da tuženik M.R. nikada nije koristio tu kuću, a sestri Ani je bila svadba u toj kući.
Na okolnost ko je finansirao gradnju kuće izjavio je da su 90 % kuće sagradili rođaci i prijatelji očevi ,a brat tužiteljice jeste postavio ogradu, da mu nije poznato da je tužiteljica plaćala bilo što, smatra da nije imala od čega, da je plaću imala malu, a tužiteljičin svekar J. da joj je također svako malo davao po 100,00 KM da bi se pomogla, a danas da živi u stanu u Stocu u zgradi iznad Namexa sa D.R.2, sa novim mužem.
na upit znate li sve koji su to majstori bili i radili na kući
Dalje izjavljuje da je od rođenja do danas živio u obiteljskoj kući sa babom, djedom i stricom M.R. i bratom i sestrom MLDB.1, a A.P. je tu isto živjela dok se nije udala, a udala se 2016.godine, da nema nikakvih odnos sa tužiteljicom kao sa nepoznatom osobom, da je odnos između njih poremećen kada je tužiteljica rekla da će se udati za D.R.2, da joj je rekao ako do toga dođe da zaboravi na djecu, a prethodno da je tu temu razgovarao sa braćom i sestrama i da su se oni složili sa tim, da je tužiteljici rekao da D.R.2 tada njen budući muž ne može doći u tu kuću, odnosno ne može živjeti u toj kući već na početku kada su on, A.R. i A.P. znali za njenu odluku da se uda za D.R.2, o tome ništa još nisu znali ni stric M.R. ni bilo ko drugi, a rekao joj to iz razloga zbog sestre MLDB.1, jer smatra da je čovjek opasan i da nije primjereno da sestra živi s njim i majkom u istoj kući. A MLDB.1 sada živi u kući sa njim, stricem, bratom A.R., babom i djedom od 04.mjeseca 2019.godine, da je on u spornoj kući boravio kada je bio u izolaciji od Covida od 17.08 – 07.09.2020.godine.
Tuženi A.R. izjavio je da on nezna kad je tužiteljica napustila kuću, sjeća se 2019.godine za Uskrs da tada nikoga nije bilo u kući, da od nje nije tražio da napusti kuću, da je razgovarao sa ostalim tuženicima i oni da su mu rekli da nisu tražili da ona napusti kuću. Misli da je napustila kuću jer je bilo stid, a to pretpostavlja. Dalje izjavljuje da je u toj kući živjela tužiteljica i sestra MLDB.1, da bi oni dolazili povremeno, koliko se sjeća D.R.1 nije noćivao, a on kako je išao u školu da je češće noćivao, a sestra A.P. nije nikada, a niti M.R.. Nakon što je tužiteljica napustila kuću, tek nakon godinu dana u kući je boravio D.R.2 zbog izolacije jer je imao Covid, a da je on isto prespavljivao u toj kući, a u zadnje vrijeme češće, sestra A.P. nije, a nije ni M.R., da misli da majka ima ključ od kuće jer je jedan ključ kod njene sestre, a nepoznato mu je što je sa ključem za koji ona kaže da ga je ostavila u garaži. Da je nakon što je tužiteljica iselila iz kuće, njena sestra B.O. pričala s njima i da je bio kod njih na ručku na slavi i tada trebao ostaviti bratu ključ kod tužiteljičine sestre, da ga on kasnije preuzme, on ga nije preuzeo i ključ je ostao. Od potkrovlja da majka ima sigurno misli dva ključa, jer da su od potkrovlja bila tri ključa a kada je odselila njemu da je dala jedan ključ, nakon dva mjeseca, obzirom da je tražio plan od kuće jer ga nešto zanimalo, dala mu je i plan kuće, dalje je izjavio da ne osporava su posjed tužiteljici i da stupi u su posjed, da je bio mali u vrijeme gradnje kuće koja je zbog smrti oca pauzirala, da mu je poznao da Š. nije htio naplatiti postavljanje keramike, dobivali su donaciju za tu kuću, a u toj donaciji je bio i parket i laminat, da on nije ništa radio na toj kući ali je vidio ko i šta radi, da koliko zna majka je financirala samo otvore vanjske PVC, radila je UNIS Firma, radi se o vanjskim otvorima. Tuženik je dalje izjavio a koliko se sjeća da je se kuća ponovno počela raditi 2005. godine kada je izlivena ploča i počeli su se zidati zidovi visokog potkrovlja, da je tada imao 5. godina, da je radila firma koja je radila i na groblju i sjeća se jer im je nosio vodu, da je kuća završena kada je on imao 17 godina, dalje je izjavio da sa majkom nema nikakav odnos od 2019. godine, da je prvi razlog njen novi brak, ali i da je tužiteljica njemu slala poruke sa slikom vlasničkog lista, prijetila da im neće ostavit ništa i slično a sve iz razloga što se oni nisu slagali sa njenim brakom. Sjeća se da je u 9. mjesecu 2019. godine dao svoj iskaz i izjavljuje da se njegov iskaz nije odnosio na to da on smatra da ona ne može tu živjeti, već da tu ne može živjeti D.R.2, a da mu je poznato da je D.R.2 imao prekršaj u pogledu nasrtanja na ženske osobe i da nije želio da bude u kontaktu sa sestrom MLDB.1 niti da živi u kući njegova oca, i koliko se sjeća MLDB.1 od 4. mjeseca 2019. godine živi u Kruševu.
Tužena A.P. u svom iskazu je potvrdila iskaz A.R. i D.R.1, dakle da u spornoj kući nije nikada živjela jer se udala, da joj je poznato da je tužiteljica napustila kuću u 4 mjesecu 2019. godine, da joj nije poznato iz kojih razloga, da je točno što je naveo D.R.1 da su oni kako djeca razgovarali da su bili protiv braka tužiteljice sa njenim sadašnjim suprugom i protiv toga da on živi sa njom u kući koja je predmet spora. Dalje izjavljuje da joj je poznato da je većina radova na kući rađena iz donatorskih sredstava, da je rađeno radi djece, pok. oca, kao i očevog oca, da je njen djed s očeve strane platio poduzeću iz Stoca izlijevanje ploče i cerklaža jer se o tome pričalo u kući gdje su bili svi pa i tužiteljica, dalje je izjavila da ona nema ključ od kuće, da je dala iskaz kod Centra za socijalni rad Stolac u pogledu koji je dala pred Centrom za socijalni rad Stolac, pojasnila je da je brat D.R.1 zamolio da raskine vezu sa sadašnjim suprugom a da se ona nakon toga odlučila udati, a obzirom da je tužiteljica rekla sestri MLDB.1 da će D.R.2 dovesti u tu kuću., da je ona majci rekla da D.R.2 ne može živjeti u toj kući a da tužiteljici ne spori pravo da živi u toj kući.
Tuženik M.R. izjavio je da su do 1 mjeseca 2019. godine tužiteljica njegov pok. brat (prije nego što je umro) njihova djeca, njegov otac i majka živjeli u obiteljskoj kući u Kruševu. Da su pok. J.R. i D.R. kupili plac od D.I.za nekih 6.200,00 KM, da je bial mrtva ploča i ozidani zidovi bez stupova, deke i garaže, da su za života njegova brata i supruga tužiteljice J.R. 2005. ili 2006. se odlučilo da se počne raditi na kući gdje se nastavlja gradnja, da je miksere od Perutine platio njihov otac, da on nije davao izravno njima novac ali je živio sa njima u kući i odlučeno je da se pomogne za gradnju te kuće na kojoj su radili njegov pok. brat, on kao brat, pok. V.R., Ž.R., I.R. i Ž.A.R. koji je bio glavni majstor, nakon prve deke umro je njegov brat i suprug tužiteljice 11.03.2008. godine i poslije se nije više ništa radilo, te njegov brat pred smrt govorio da želi da se kuća završi da se pomogne djeci kao i supruzi, zbog čega je otišao u Općinu da rješava papire i kuća je prešla na tužiteljicu i ona je upisan paušalno umjesto pok. J.R., da je preko Općine dana donacija u materijalu od 13.500,00 KM gdje su bili i otvori, to nitko nije plaćao a za visoko plaćanje se ne sjeća. Dalje izjavljuje da je tužiteljica mijenjala otvore u prizemlju, da je bilo 15 donatora na kući koji su pomagali u materijalu, novcu radu, da su se odazvali radi njegova pok. brata i njihova oca, te da misli da na toj kući nije ništa plaćano i da je rađeno preko građevinske firme S.M. za sve donacije. Dalje izjavljuje da nikada nije u toj kući živio niti želi, smatra da kuća nije njegova, da nikada nije imao ključ od te kuće, da je 2018. godine pred kraj godine bio u Kruševu tada je bio tu jedno vrijeme da je D.R. tražila da joj se da dio u obiteljskoj kući u Kruševu, da je on govorio da se to učini i da je usmeno to ostalo da će se dati, da D.R. u 1. mjesecu 2019. godine odlazi u Stolac u kuću koja je predmet spora sa svom djecom osim A.P., s tim da nakon par dana D.R.1 i A.R. se vraćaju u Kruševo i nastavljaju živjeti u Kruševu, da je vidio da oni plaču ali nije znao zbog čega, a u 4. mjesecu saznaje od djece da se D.R. udaje, da je mala MLDB.1 rekla u povjerenju da je ona čula razgovor kada je bila u kupatilu da D.R. želi dovesti novog muža u kuću u Stocu a da njih dvojica idu u Kruševo.
tuženik dalje izjavljuje da je u 7. mjesecu 2019. godine imao prijeteće poruke koje je dobio dan prije ročišta, da mu je poznato da se radi o broju novog supruga D.R., a da mu je poznato i da D.R. šalje te poruke sadržaja „ajde da se nagodimo da te isplatim“, „hoćeš da letiš sad s posla ili kasnije“. Tuženik dalje izjavljuje da on u toj kući nije boravio osim kada bi stratio po A.R. 5 minuta je r nije imao auto obzirom da je A.R. vozilo na opravci i da je to bilo par puta, da u toj kući ne želi da bude da je to njihovo i neka isto rješavaju.
Svjedok I.R. brat D.R.2 djever tužiteljice izjavio je da mu je poznato da se kuća gradila dok je J.R. bio živ, i da su je započeli J.R. i D.R., da je na istu došao tek kada je završena i pokrivena, da je to bilo prije 6. godina, došao je sa D.R.1 radi šlepanja auta, da su J.R. i D.R. s djecom živjeli u Kruševu, sa roditeljima J.R. i njegovim bratom, koliko zna da u toj spornoj kući nije nitko živio, da su djeca samo navraćala a zadnje 2,3 godine da je živjela D.R. i najmlađa kćer MLDB.1, da koliko on zna D.R. tamo ne živi i nema pristup, već živi sa D.R.2 u Stocu i da su mu oni rekli da u tu kuću ne idu, da mu je D.R.rekla da je između nje i djece nastala mržnja i da su je djeca istjerala iz kuće iz razloga što je ona počela živjeti sa njegovim bratom.
D.R.2 suprug tužiteljice izjavio je da je stupio u brak sa tužiteljicom 2019. godine, da je prije stupanja u braku tužiteljica živjela u Kruševu sa djecom, svekrom, svekrvom i djeverom iz prvog braka. Da se ne sjeća koliko je živjela u kući u Vidovu Polju, misli oko godinu dana sa kćerkom MLDB.1, da su povremeno dolazila ostala djeca, da on u toj kući nije boravio, a od momenta zaključenja braka da žive u stanu koji je kupio u Stocu. Dalje izjavljuje da su D.R. rekla da nema ključ od te kuće i pristup od kada su djeca saznala da su oni u vezi, da su prije stupanja u brak 18 mjeseci bili u vezi, a da mu je rečeno djeca o tome znaju kako su stupili u brak, da je nakon toga D.R.1 postavio uvjet i rok da napusti kuću da mu je to rekla D.R., i da je napustila kuću, da mu je rekla da joj je prijetio sin D.R.1, a da on nije niti ista vidio i čuo već mu je ona rekla da joj je prijetio da će je ubiti i slično i da je bila preplašena a da mu nije poznato tko je sada u toj kući.
Svjedok A.R.1 također je svjedočio na temelju onoga što mu je rekla tužiteljica a da su joj nakon udaje za D.R.2 djeca rekla da ne smije dolaziti u tu kuću, da je to bilo kada se ona riješila udati zaD.R.2, da on prolazi ulicom ispred sporne kuće ali da ne vidi da tu netko živi osim što je D.R.1 bio u izolaciji zbog korone, da nekad vidi A.R. a M.R. da nije nikada vidio.
Svjedok Z.P. izjavio je da je za izgradnju sporne kuće uključio se kao donator da se ta kuća završi najviše radi četvoro malodobne djece, pitao je šta može da pomogne, te je platio 2.000,00 KM da izvrši malterisanje unutarnji zidova i plafona prizemlja , a platio je M.K. vlastiti novcima.
Svjedok M.R. izjavio je da je poklonio u ime djece pok. J.R. armaturu i građu u vrijednosti od 3.500,00 KM, te motivirao druge da pomognu u izgradnji te kuće.
Svjedok P.R. izjavio je također da je želio da pomogne obitelji jer su sva djeca bila maloljetna što je rekao i ocu pok. J.R., ne sjeća se da li je davao u novcu ili materijalu jer je bilo davno, ali je davao što je mogao, sjeća se da se radilo o ulaznim vratima i otvorima, te se sjeća da ga je otac pok. J.R. zvao kad se kuća završila na ručak na neki način da ga počasti i da se zahvali a ali na tom ručku nije prisustvovao jer je bio na putu.
Svjedok D.I. izjavio je da je preko M.R. brata pok. J.R. upoznao J.R., da D.R. nikada nije vidio niti je poznaje, da je on u Stocu počeo praviti kuću izgradio mrtvu deku i prizemlje bez deke, da ga je J.R. tražio kada je čuo da odustaje od gradnje, da mu je dao da nastavi gradnju i da nije uzeo nikakva novčana sredstva, koliko zna da nije on završavao sa njim papirologiju, a da lije nešto kasnije rješavano da ne zna. Izjavio je da on to nije plaćao jer je materijal dobio od humanitarne pomoći tako da je smatrao da ne može prodavati nešto što je dobio besplatno, te daljnji saznanja za spornu kuću nema.
Svjedok Z.P. izjavio je da je on zaposlenik u Općini Stolac u službi katastara nekretnina i pravnih poslova na mjestu pomoćnik načelnika od 2014. godine pa do danas, da je prije toga radio u općini u službi graditeljstva da je poznavao pok. J.R., a da poznaje i D.R. i privatno a i službeno vezano za kuću u Vidovu Polju, da je J.R. podnio zahtjev za izdavanje urbanističke suglasnosti za legalizaciju objekta koji je zaprimljen 13.06.2007. godine, da tada nije bila moguća legalizacija pa je postupak zaustavljen, da je on inače pratio sve objekte na tom terenu i da je u momentu smrti bilo izgrađeno prizemlje s garažom i armiranom betonskom pločom. Svjedok je dalje izjavio da je općina htjela izaći u susret djeci obitelji, da je tuženik M.R. navratio i tražio da se plac pok. brata prenese na D.R. – tužiteljica jer je kuća bila kandidirana za humanitarnu pomoć. Da je proveden cijeli postupak za legalizaciju da se nije čekao ostavinski postupak iz razloga što se željela iskoristiti humanitarna donacija za izgradnju. Dalje izjavljuje da je Federalno ministarstvo doniralo materijalna u vrijednosti najmanje 12.000,00 KM a da taj iznos nije prelazio 15.000,00 KM a koliko točno da ne zna, ali mu je poznato da je materijal istovaren na tu lokaciju za nastavak gradnje. Svjedok je izjavio da je na D.R. prvo prebačen zahtjev za legalizaciju a onda su kasnije donesena ostala rješenja kao i Urbanističko rješenje, na vijeću Rješenje o dodjeli parcele a iza toga Rješenje o građenju te se sada ista nekretnina i u katastara i u gruntovnici vodi na imenu D.R..
Dalje izjavljuje da su sve to radili iz razloga što su znali da su djeca malodobna da se pomogne mladodobnoj djeci i da ne propadne donacija.
Svjedok R.R. izjavio je da mu je poznat sporni objekt, i gradnja kuće, da je glavni investitor bio pok J.R., da je on radio glavni projekat da nije naplatio svoje usluge, jer ne samo da mu je J.R. bio rođak, već je on potekao iz kuće koja je do kuće u kojoj je živio J.R..
Svjedok S.M. izjavio je da je on zaposlen u firmi Hercegovina invest od 1994. kao direktor, da poznaje D.R. a i pok. J.R., da mu je poznato da su do J.R. smrti bilo izdano prvo prizemlje s pločom, da se uglavnom radilo o donaciji da je se nakon J.R. smrti više donatora uključilo kao što su Općina Stolac, M.R., Z.P., V.B., P.R. i drugi jer je sa istima komunicirao a dosta materijala da je išlo preko njegove firme i njemu je sve plaćeno što se tiče materijala, da je Općina platila nekih 13.000,00-14.000,00 KM, a da su ostali učestvovali u nečemu, sjeća se M.R. u željezu i da su to bile njihove donacije, svjedok je dalje izjavio da je D.R. jedan put platila neki dio materijala da je taj iznos možda 1.000,00 KM, da je poslije J.R. smrti sa njim najviše kontaktirao otac pok. J.R. jer je želja pok. J.R. bila da se njegovoj djeci napravi kuća u Vidovu Polju i da on isto ima kuću u Vidovu Polju, a da su se poslije J.R. smrti svi uključili da se ta djeca izvedu na pravi put, da se svi računi mogu naći što je plaćano da bi J. što nije bilo plaćano od donacija dolazio i plaćao i to 5-6 puta a tko je njega dovozio ne znam, možda D.R. ili sin, da se radilo o ciframa 10.000,00-12.000,00 a misli da je bilo više zbirno. Nakon uvida u račun broj 333-2012 i specifikaciju – u rukopisu od 23.11.2012. godine koji račun je materijalni dokaz izjavio je da je rukopis na papiru od 23.11.2012. nije njegov a pečat i potpis jesu njegovi, 99% da je ono što je napisano tako, da je to specifikacija a tko je pojedinačno platio ne znam. Da je D.R. platila 2.000,00 KM po računu 333-2012 a sjeća se da je tada kada je D.R. platila 2.000,00 KM njen svekar J. sjedio naprijed u autu a da je ona ušla i platila.
Na upit pun. tužiteljice izjavio je da on ni sa kim nije u zavadi, niti neriješenim poslovnom odnosu, da smatra da nije uzrujan, a možda jeste jer nije navikao da svjedoči u ovakvim postupcima ali da priča istinu.
Svjedok M.M. izjavio je da mu je poznat J.R. i D.R. da ih zna odavno, da je njegov otac sa njima bio prijatelj, ad su u Vidovu Polju pravili kuću, da su on i otac radili struju da J.R. nije bio živ kad su oni radili tu struju, ali da mu nije poznato da li su tu radili plaćeno iuli nisu jer je te radove vodio njegov pok. otac a on je samo fizički radio.
Svjedok M.P. izjavio je da je on rekao D.R. i J.R.1 da će on odraditi postavljanje parketa što je uradio jer je to bila želja njegove supruge da se pomogne djeci i ostalima, da je materijal platila D.R. jer je digla novce sa banke i kupila šta treba za postavljanje laminata kojeg iznos ase on ne sjeća, da on ruke nije naplatio ali bi ih inače naplatio 500,00 KM.
Svjedok V.B. izjavio je da je on na spornoj kući radio vodo instalaciju, da ga je angažirao J.R.1 otac pok. J.R., da je on htio da mu to plati ali da je odbio radi djece pok. J.R.. Da on nije naplatio ruke nije mu poznato tko je nabavio materijal, ali mu je poznato da je jako puno bilo donacija sve iz razgovora sa ljudima, kao i sa ljudima koji su u ovom postupku saslušavani kao svjedoci koje poznaje a sa nekima je i rodbinski vezan.
Svjedok B.R. sestra pok. J.R., tetka 1.,2., i 3. tuženika i sestra 4. tuženika izjavila je da su za života J.R. bili urađeni goli zidovi ploča gdje je njen otac za 2 miksera za tu ploču dao novac, daje njen brat J.R. molio za života da se djeci pomogne da se napravi kuća, da su oni pomagali D.R. i djecu koliko su mogli, tako što je njena sestra V.S. plaćala godinama vrtić za Mariju, a ona i njena druga sestra davali koliko su mogli većinom u 9. mjesecu za početak školske godine. Svjedokinja je dalje izjavila da je kuća rađena od donacija, o čemu se pričalo u kući u obitelji i sa tužiteljicom i sa njenim ocem, da su pomagali M.R., Z.P., S.B., da nije davala ona za izgradnju kuće, da su nakon smrti J.R. oko izgradnje kuće vodili brigu njen otac i brat M.R. kao i D.R. jer su djeca bial mala, da D.R. nije radila ali je nakon J.R. samrtni dobila posao u Komunalnome kao spremačica ali da ne zna koje godine, da to zna iz priče D.R., kada se otvorio Doma za osobe s poteškoćama u razvoju da je tamo prešla raditi kao spremačica ali ne zna koje godine, da samo može pretpostaviti da plaća sa osnovnom školom ne može biti veća od 600,00 KM, da je D.R. živjela u obiteljskoj kući u Kruševu do polovine sjenčaj 2019. kada je otišla u Vidovo Polje u tu kuću, da tada nije ona dolazila ali joj je poznato da su A.R. i D.R.1 dolazili povremeno a živjeli u Kruševu, da je MLDB.1 živjela u spornoj kući u Vidovu Polju a vikende provodila u Kruševu a A.P. da je tada bila udata. Dalje izjavljuje da su tako stanovali do početak 4 mjeseca ili polovina 4 mjeseca kada D.R. odlazi svome partneru a MLDB.1 u Kruševo. Da jedan vikend ona ide u Kruševo a drugi vikenda dolazi V.S., da je u stalnom kontaktu sa djecom. Da joj je poznato da su narušeni obiteljski odnosi djece i tužiteljice, da sa njom nema sukoba jer sa istom ne komunicira.
Na temelju Zemljišno knjižnog izvatka ZK. ul. br. 431 parcela 600/140 građevinsko zemljište, neplodno u površini od 348 m2, sud utvrđuje daje kao vlasnica na istoj sa 1/1 dijela udisana D.R., dana 19.11.2010. godine a na temelju Rješenja Općinskog vijeća Stolac broj 01-01-111/10 od 08.09.2010. godine, a da na istom zemljištu nije upisana kuća.
Zapisnici Centra za socijalni rad Stolac u postupku postavljanja skrbnika a posebne poslove za MLDB.1 u ovoj pravnoj stvari nisu relevantni iz razloga što su tuženici od 1do 3 u istom postupku saslušani na druge okolnosti od strane predstavnika Centra za socijalnu skrb Stolac a isti su u ovom postupku saslušani i zadovoljeno je načelo neposrednosti, a sami tuženici su pojasnili iskaze date pred Centrom za socijalni rad Stolac uz odnosu na iskaze koje su dali na glavnoj raspravi u ovom postupku.
Iz zahtjeva za priključenje na distribucijsku mrežu krajnjeg kupca proizlazi da je isti potpisala tužiteljica kao podnositelj zahtjeva te da je elektronska suglasnost izdata 09.02.2015. godine.
Ostale materijalne dokaze koji su provedeni u dokaznom postupku po prijedlogu tužiteljice sadržajno nisu osporeni od strane tuženika, a dokaz o donaciji – potvrda o prijemu donacije potvrđen je iskazima svjedoka koji su svjedočili da je prilikom izgradnje kuće za istu odobrena donacija.
Na otpremnicama broj: 01-07-323, 04-07-75, 04-07-74, 04-07-75 (ili 6) kao u zaglavlju sa desen strane napisano je B.R. – Polje Stolac, kod otpremnice 000065/1 na iznos od 150,66 KM upisana je D.R., račun na iznos od 49,32 KM „kera stell-team“ d.o.o. upisano je nepoznati kupac, na računu iznos od 347,00 KM napisano je kupac R., na otpremnici sa iznosom 1.248,30 KM označena je D.R. „STR STANVOK“, te ista STR račun u iznosu od 286,30 KM upisano je D.R., račun broj 333-2012 od 23.11.2012. izdat od DOO Hercegovina invest Stolac na iznos od 2.000,00 KM upisana je D.R., a popis u rukopisu materijala, „ruke“ ovjeren od Hercegovina invest Stolac od 23.12.2012. potpisan od strane S.M. i na isti stavljen pečat Hercegovina invest Stolac obrazložio je svjedok S.M..
Prema izjavi direktora AL-CO d.o.o. koju je ovjerio i potpisao direktor M.P. a izdata 14.02.2020. godine direktor daje izjavu da je na obiteljskoj kući u naselju Vidovo Polje u vlasništvu D.R. ovo poduzeće ugradilo 16 otvora i da je sve poslove oko narudžbe i plaćanja usluga izvršila D.R., ali u istom nije označena vrijednost izvršenih radova i materijala.
U ostalim računima nije označena osoba koja je vršila narudžbu niti platila a radi se o malim iznosima plaćanja.
Iz Ugovora o standardnom trajnom nalogu proizlazi da je tužiteljica kod Uni Credit Banke otvorila trajni nalog u svrhu prijenosa u iznosu od plaćanja 500,00 KM, i zahtjeva za razročenje oročenog depozita od 17.05.2013. godine proizlazi da je tužiteljica sa oročenog depozita … podigla novac u iznosu od 1.560,00 KM a u svezi sa oročenjem od 16.04.2009. godine, a iz transakcije blagajne proizlazi da je 17.05.2013. godine sa istog računa podigla iznos od 10.673,42 KM.
Iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 446608/14 proizlazi da je tužiteljica Ugovor o nenamjenskom kreditu sa Intesa San Paolo Bankom zaključila 10.12.2014. godine na iznos kredita od 5.112,92 EUR-a.
Iz Nalaza vještaka građevinske struke proizlazi da je ukupna građevinska vrijednost građevinskog objekta 115.428,83 KM, a prema troškovnoj metodi 124.054,95 KM.
Tužiteljica je prvobitno izjavljivala da je sama plaćala radove a da je dio dobila od donatorskih sredstava međutim iznose za koje je tužiteljica prezentirala dokaze u realnoj su nerazmjeri sa vrijednošću samog objekta.
Nadalje tužiteljica nije dokazala kolika su njena mjesečna primanja bila iako je mogla putem trajnog naloga odvajati 500,00 KM mjesečno od kojih sredstva je zadovoljavala svoje životne potrebe kao i prvotne potrebe maloljetne djece a potom punoljetne.
Način na koji je tužiteljica izdejstvovala upisa prava vlasništava na kojem se nalazi sporna kuća koju tužbenim zahtjevom traži da joj tuženici predaju u posjed sud smatra ne zakonitim pri čemu ističe da nije ovlašten raspravljati Rješenje Općinskog vijeća Stolac od 08.09.2010. godine jer se radi o upravnom postupku, ali je ovlašten da raspravlja kao prethodno pitanje pravo 1do3 tuženika kao i MLDB.1 da se isti smatraju nasljednicima iza pokojnog oca J.R..
Naime, danom smrti njihovog pokojnog oca a koji je umro 11.03.2008. godine 1.2. i 3. tuženicima je pripalo nasljeđe iza umrlog oca J.R., pa tužiteljica nije dokazala da je isključiva vlasnica sparnog zemljišta i kuće čiju predaju u posjed traži tužbenim zahtjevom.
Međutim, bez obzira na tužbeni zahtjev sama tužiteljica je u svom iskazu danom na glavnoj raspravi priznala tuženicima od 1do3 pravo na su posjed, pa je taj njen iskaz u koliziji sa samim tužbenim zahtjevom kojim traži predaju u posjed cijele kuće.
Tužiteljica nadalje nije dokazala da tužena A.P. drži u posjedu spornu kuću a nije dokazala da spornu kuću u posjedu drži M.R., dakle nije dokazala pasivnu legitimaciju 3 i 4 tuženika iz kojih razloga je u odnosu na iste tužbeni zahtjev tužiteljice sud odbio.
Tuženici D.R.1 i A.R. potvrdili su da povremeno koriste kuću i to D.R.1 za vrijeme kada je bolovao od COVID-a i bio u izolaciji a A.R. povremeno, pa isti jesu pasivno legitimirani.
Tužiteljica je izjavila da je tuženi D.R.1 prijetio, pa da iz tog razloga morala napustiti kuću pri tome nije navela tuženika A.R. da joj je isti prijetio.
Tužiteljica nije dokazala da joj je D.R.1 prijetio navodno SMS porukama i slično, jer upravo svjedok I.R. kojeg je tužiteljica predložila na okolnost da je 1. tuženik prijetio pred njim, na ovu okolnost nije dao uopće iskaz već naprotiv izjavio da je ono što zna o prijetnjama saznao od D.R..
Na okolnost prijetnje od strane 1. tuženika prema tužiteljici saslušan je i svjedok D.R.2 sadašnji suprug tužiteljice kao i A.R.1, međutim oba svjedoka su u pogledu navodnih prijetnji svjedočili na temelju onoga što im je rekla sama D.R..
Dakle, tužiteljica nije dokazala da je bila prinuđena napustiti spornu kuću u kojoj je živjela nepuna 4 mjeseca 2019. godine i nije dokazala da je u garaži ostavila ključ od sporne kuće.
Tuženici D.R.1 i A.R. izjavili su da ne osporavaju tužiteljici pravo na su posjed ističući da nisu odobravali i ne odobravaju da u istoj kući živi D.R.2 njen sadašnji suprug.
Odredbom članka 127 Zakona o stvarnim pravima Federacija Bosne i Hercegovine ( Sl novine Federacije BiH broj 66/13, 100/13) koji se primjenjuje od 07.09.2013.godine , u daljem tekstu ZOSP) propisano je „ (1) Da bi ostvario pravo na povrat stvari vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se stvar nalazi u tuženikovom posjedu. (2) Vlasnik mora stvar čiji povrat traži opisati po njenim osobinama ili znacima koji je razlikuju od istovrsnih stvari. (3) Osoba koja je stvar posjedovala pa je posjed napustila pošto joj je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati vlasniku, odnosno treba joj nadoknaditi punu vrijednost stvari.
Člankom 128 ZOPS propisano je „ (1) Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).
Tužiteljica nije dokazala da je isključivi vlasnik sporne nekretnine, naprotiv, čini nespornim da su tuženici od 1,2,3 djeca umrolog J.R., kao i MLDB.1.
Tuženici ne spore tužiteljici pravo na suposjed na spornoj kući.
Utemeljen je i prigovor tuženika da je tužbeni zahtjev tužiteljice neuredna, jer kuća nije samostalna nekretnina, već se nalazi na zemljištu, pa se sama kuća bez zemljišta sa kojim čini jedinstvenu cjelinu ne bi niti mogla predati, sve da je tužiteljica dokazala pasivnu legitimaciju 3 i 4 tuženika i utemeljenost tužbenog zahtjeva.
Cijeneći sve naprijed navedeno sud je odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.
O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 386. stavak 1. ZPP-a F BIH („Sl. Novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), te priznao tuženicima troškove postupka koji se sastoje od sastava Odgovora na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu od 08.02.2020. godine, od 06.07.2020. godine, zastupanje na uviđaju i na glavnoj raspravi uvećano za zastupanje više osoba po 1.536,00 KM, pristup na odloženo ročište 384,00 KM, zastupanje na nastavku glavne rasprave 768,00 KM, troškovi uviđaja i vještačenja 425,00 KM, upotreba vozila za pristup na uviđaj 44,00 KM, a što ukupno iznosi 9.301,00 KM.
Sudac
Emilija Zrnić
PRAVNA POUKA: Protiv ove Presude dozvoljena je žalba Županijskom/Kantonalnom sudu u Mostaru, putem ovog suda, a u roku od 30 dana od dana prijema iste.