BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 51 0 Rs 138201 24 Rev
Sarajevo, 10.07.2024. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Gorana Nezirovića, kao predsjednika vijeća, dr. sc. Senada Mulabdića i Sanele Kovač-Grabonjić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.K. iz T., ..., koga zastupa punomoćnik Sanjin Bandović, advokat iz Živinica, Prva ulica br. 55., protiv tuženog Privatna visokoškolska ustanova „AMERICAN NORTHWEST UNIVERSITY“ Donje Putićevo, Travnik, Donje Putićevo bb., koga zastupa punomoćnik Anel Kurtović, advokat iz Sarajeva, Ulica Terezija bb., radi potraživanja iz radnog odnosa, vrijednost spora 66.998,29 KM, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženog protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj: 51 0 Rs 138201 22 Rsž 2 od 07.02.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10.07.2024. godine, donio je slijedeću:
P R E S U D U
Revizija tužitelja se odbija, dok se revizija tuženog odbacuje.
Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Travniku broj: 51 0 Rs 138201 21 Rs 2 od 22.07.2022. godine odlučeno je kako slijedi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tuženik Privatna visokoškolska ustanova „Američki Sjeverozapadni Univerzitet“ Travnik kao poslodavac izvršenom odjavom tužitelja kao uposlenika R.K. kod Porezne ispostave Travnik dana 07.12.2017. godine, povrijedio pravo na rad, prestankom radnog odnosa na nezakonit način.
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da tuženik Privatna visokoškolska ustanova „Američki Sjeverozapadni Univerzitet“ Travnik tužitelja R.K. vrati na radno mjesto Dekana Informatičkog fakulteta Privatne visokoškolske ustanove „Američki Sjeverozapadni Univerzitet“ Travnik koje poslove je obavljao sukladno zaključenom ugovoru o radu s tuženikom od 07.04.2017. godine.
Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime neisplaćenih plaća u iznosu od 18.850,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.4.2018.godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke, dok se tužitelj za period od 01.01.2018.godine do 31.03.2018.godine, odnosno za preostali iznos preko dosuđenog odbija kao neutemeljen.
Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime neisplaćene naknade za topli obrok u iznosu od 1.248,49 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.4.2018. godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke, dok se tužitelj za period od 01.01.2018. godine do 31.03.2018. godine, odnosno za preostali iznos preko dosuđenog odbija kao neutemeljen.
Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime neisplaćene naknade za prijevoz sa posla i na posao u iznosu od 13.287,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.4.2018.godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke, dok se tužitelj za period od 01.01.2018. godine do 31.3.2018. godine, odnosno za preostali iznos preko dosuđenog odbija kao neutemeljen.
Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime naknade troškova za službena putovanja u BiH, Republiku Hrvatsku, Republiku Sloveniju i Republiku Srbiju, te dnevnica, troškova prijevoza, izdataka za noćenja i troškova ishrane u iznosu od 3.336,76 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.04.2018.godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke, dok se tužitelj za period od 01.01.2018. godine do 31.3.2018. godine, odnosno za preostali iznos preko dosuđenog odbija kao neutemeljen.
Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime naknade uporabe vlastitog mobilnog telefona u korist tuženika u iznosu od 1.899,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.04.2018.godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke, dok se tužitelj za period od 01.01.2018. godine do 31.3.2018. godine, odnosno za preostali iznos preko dosuđenog odbija kao neutemeljen.
Obvezuje se tuženi da u korist tužitelja kao osiguranika kod nadležnog Fonda MIO/PIO Mostar, Kantonalna administrativna služba Tuzlanskog kantona, izvrši uplatu razlike doprinosa za penzijsko osiguranje za period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine i to:
-za mjesec travanj/april 2017. godine iznos od 660,00 KM
-za mjesec svibanj/ma 2017. godine iznos od 793,33 KM
-za mjesec lipanj/juni 2017. godine iznos od 800,00 KM
-za mjesec srpanj/juli 2017. godine iznos od 1.000,00 KM
-za mjesec kolovoz/august 2017. godine iznos od 793,33 KM
-za mjesec rujan/septembar 2017. godine iznos od 810,00 KM
-za mjesec listopad/oktobar 2017. godine iznos od 1.000,00 KM
-za mjesec studeni/novembar 2017. godine iznos od 800,00 KM
-za mjesec prosinac/decembar 2017.godine iznos od 953,33 KM
sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke, dok se tužitelj za period od 01.01.2018. godine do 31.3.2018. godine, odnosno za preostali iznos preko dosuđenog odbija kao neutemeljen.
Obvezuje se tuženi da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.050,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22.07.2022.godine do konačne isplate u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke.
Odbija se tužitelj sa dijelom troškova parničnog postupka u iznosu od 11.853,46 KM kao neutemeljenim.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj: 51 0 Rs 138201 22 Rsž 2 od 07.02.2023. godine odlučeno je:
„Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i u odbijajućem dijelu u stavu 1. i 2. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Travniku broj: 51 0 Rs 138201 21 Rs 2 od 22.07.2022. godine.
Žalba tuženog se odbija kao neosnovana i u dosuđujućem dijelu u stavu 3. i 8. izreke potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Žalba tuženog se uvažava i u dosuđujućem dijelu u stavu 4., 5., 6. i 7. izreke preinačava presuda prvostupanjskog suda tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
“Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime neisplaćene naknade za topli obrok u iznosu od 1.248,49 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.04.2018. godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke.
Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime neisplaćene naknade za prijevoz sa posla i na posao u iznosu od 13.287,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.04.2018. godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke.
Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime naknade troškova za službena putovanja u BiH, Republiku Hrvatsku, Republiku Sloveniju i Republiku Srbiju, te dnevnica, troškova prijevoza, izdataka za noćenja i troškova ishrane u iznosu od 3.336,76 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.04.2018. godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke.
Obvezuje se tuženi da tužitelju za vremenski period od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine izvrši isplatu novčanog iznosa na ime naknade uporabe vlastitog mobilnog telefona u korist tuženika u iznosu od 1.899,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.04.2018. godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa odluke”.
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
Protiv drugostepene presude, reviziju je blagovremeno izjavio tužitelj u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Protiv drugostepene presude, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva, pozivom na odredbu člana 237. stav 3. ZPP, zbog povrede odredaba parničnog postupka učinjenih pred drugostepenim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, preinači pobijana presuda u dijelu kojim je odbijena žalba tuženog u stavu 3. i 8. izreke prvostepene presude tako što će odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, ili da se ukine pobijana presuda u dijelu odluke kojom se odbija žalba tuženog u stavu 3 i 8 prvostepene presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tužitelj je u podnesenom odgovoru na reviziju izložio razloge zbog kojih smatra da reviziju tuženog treba odbiti kao neosnovanu.
Tuženi je u podnesenom odgovoru na reviziju izložio razloge zbog kojih smatra da reviziju tužitelja treba odbiti kao neosnovanu.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tužitelj ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.
I ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili postavljene tužbene zahtjeve tužitelja sadržane u stavu prvom i drugom izreke prvostepene presude. Polazeći od činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova, koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), da je konačnom odlukom nadležnog organa zabranjen rad tuženom, da je u izvršenju ove odluke tuženi obustavio izvođenje redovne nastave, da je zabrana još uvijek na snazi, da je mandat tužitelja na radnom mjestu dekana informatičkog fakulteta istekao 07.04.2021. godine, nižestepeni sudovi su zaključili da nije bilo osnova da se usvoje postavljeni zahtjevi tužitelja sadržani u stavu prvom i drugom izreke prvostepene presude i za takve odluke su dali pravilne, jasne i potpune razloge sa kojima se slaže i ovaj sud.
Drugostepeni sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio usvojene tužbene zahtjeve tužitelja sadržane u stavu četvrtom, petom, šestom i sedmom izreke prvostepene presude uzimajući u obzir da se u periodu od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine nije izvodila nastava na Univerzitetu zbog zabrane rada tuženom. Osim toga, drugostepeni sud je utvrdio da je Odlukom tuženog zadržan minimalan broj zaposlenika (rektor, administrativni radnik i predstavnik nastavnog osoblja), među kojima nije i tužitelj, zbog čega tužitelju ne pripada pravo da od tuženog zahtjeva isplatu naknade toplog obroka, naknade za prevoz sa posla i na posao, naknade za službena putovanja i troškove upotrebe vlastitog mobitela u službene svrhe.
Sve odluke nižestepenih sudova o odbijanju pojedinih zahtjeva tužitelja su valjano obrazložene i time je zadovoljen standard pravičnog suđenja jer se može provjeriti zbog čega su pojedini tužbeni zahtjevi odbijeni.
Stoji činjenica da tuženi nije donio odluku o prestanku radnog odnosa tužitelja (član 94. Zakona o radu), ali se iz Odluke o prestanku izvođenja nastave od 28.04.2017. godine može zaključiti da je time i tužitelju iz objektivnih razloga prestao radni odnos i da nije suštinski propust tuženog što nije donio deklaratornu odluku o prestanku radnog odnosa tužitelja, na čemu revident opširno ukazuje pod tačkama 11-20 revizije.
Neosnovano je pozivanje na nalaz vještaka ekonomske struke koji je urađen na osnovu predmeta i obima vještačenja koje je odredio tužitelj i da je shodno tome trebalo u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev na osnovu nalaza vještaka. Nalaz vještaka sud također cijeni na osnovu odredbe člana 8. ZPP, pa su zbog toga tužitelju dosuđena samo ona potraživanja za koja je utvrđeno da su osnovana, bez obzira što je vještak utvrdio daleko veći iznos potraživanja.
Ne stoji revizijski prigovor pod tačkom 59. da drugostepeni sud za odbijajuće tužbene zahtjeve tužitelja nije dao odgovarajuće razloge, pa se revident radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na dato obrazloženje drugostepenog suda na strani pet, pasus tri u kome su izloženi razlozi za odbijanje.
Ostali revizijski prigovori nisu bitni jer u njima revident opširno izlaže sadržaj izreke prvostepene i drugostepene odluke, dužinu trajanja postupka pred prvostepenim sudom, kada je punomoćnik tužitelja zaprimio presudu prvostepenog suda, kada je napisao žalbu itd.
Zbog svega izloženog valjalo je reviziju tužitelja odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP.
Revizija tuženog nije dozvoljena.
Tuženi je u reviziji postavio sljedeće pravno pitanje:
Odredbom člana 237. stav 5. ZPP propisano je da u reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba određeno označiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Revizijski sud u povodu revizije iz člana 237. stav 3. i stav 4. tačka 2. ovog zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose, kako reguliše odredba člana 241. stav 2. ZPP.
Da bi revizijski sud u skladu sa naprijed citiranim zakonskim odredbama uopće mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potrebno je dakle, da su ispunjene sljedeće zakonske pretpostavke: podnositelj revizije u reviziji mora određeno navesti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju zavisi odluka o sporu, te podnositelj revizije mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje (materijalno-pravno ili procesno-pravno) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Stoji činjenica da je tuženi smatrao da je tužitelj u radnom odnosu počev od 07.04.2017. godine do 07.12.2017. godine kada je odjavljen kod Porezne uprave, zbog čega su nižestepeni sudovi pravilno dosudili za taj period neisplaćene plaće i doprinose za PIO u ukupnom iznosu od 26.460,00 KM. Postavljeno pitanje u vanrednoj reviziji tuženog nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava niti su izloženi razlozi važnosti, što je u suprotnosti sa odredbom člana 237. stav 5. ZPP, zbog čega je reviziju tuženog valjalo odbaciti shodno odredbi člana 247. stav 4. i 5. ZPP.
Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja i tuženog za naknadu troškova za sastav revizije sa kojom nisu uspjeli (član 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP), kao i zahtjev tužitelja i tuženog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju jer ova parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja parnice (član 387. stav 1. ZPP).
Predsjednik vijeća
Goran Nezirović, s.r.